Pismo
Pozdrav,
muči me budućnost (strah od nepredvidivosti, financijske propasti, neuspjeha, smrti nekog iz obitelji, samoće). Imam 29 godina, nemam ni partnera ni djecu (nikad i nisam imala nekog). Imam osjećaj da manje vrijedim.
Odgovor
Mislim da svaka osoba koja je svjesna sebe u realnosti povremeno ima strahove od budućnosti zbog neizvjesnosti sutrašnjice. Možda direktno ne možemo utjecati na globalne svjetske probleme – poput nepravde i nepoštovanja ljudskih prava, ekoloških i klimatskih katastrofa ili ratova, ali ono što možemo učiniti jest da se prema svom životu nastojimo odnositi sa što više poštovanja. Pritom mislim na svjesnost o vlastitim sposobnostima i mogućnostima za promjenu. Kada imamo privilegij školovati se i raditi posao koji nas ispunjava i ako imamo bar nekoliko ljudi kojima je stalo do nas, već smo iznad prosjeka većine koji žive u vrlo lošim ili katastrofalnim životnim uvjetima. Egzistencijalna pitanja i problemi pokreću velik broj ljudi na nemoguća i opasna putovanja kako bi ostvarili bazične životne potrebe ili jednostavno dobili nadu da postoji neko bolje sutra.
Kada otvorimo prostor za promjenu razmišljanja ili misaonih navika, a to je moguće kada počnemo razgovarati o tome kako se osjećamo ili što želimo postići, onda postoji veća vjerojatnost da odredimo vlastitu budućnost u smjeru koji želimo. Naglasak je ovdje na konverzaciji u koju ulazimo kako bismo podijelili svoje misli i pritom se osjećali prihvaćeno i vrijedno. Vrijednost koju osjećamo dolazi iz odnosa koji imamo s drugim ljudima, ali i prema samima sebi. Možda tek trebate pronaći ljude koji će Vam pomoći da se osjećate vrijedno, ali možda i Vi možete pomoći nekome na isti način. Ne mislim samo na ideju pomaganja drugima, već i na odluku da pomognete sebi i preuzmete odgovornost za vlastiti život. Imam preporuku za čitanje – knjigu Viktora Frankla Čovjekovo traganje za smislom koja je inspiracija mnogima koji su izgubili ili još nisu pronašli smisao u svom životu.
Anamaria Blažić, psihologinja
