Pismo
Trenutačno sam na trećoj godini faksa i imam problem, potpuno sam izgubio motivaciju za učenje i daljnje studiranje. Poprilično sam siguran da me trenutačni faks (pomorski) uopće ne zanima, da ne želim raditi u toj struci i da je to razlog moje potpune nezainteresiranosti.
Iskreno ne znam zašto sam upisivao ovaj faks prije tri godine, bila je to nagla i veoma loša odluka. Još je jedna bitna stavka mojega gubitka motivacije i razočaranja u fakultet, a neki su od razloga što većina profesora nema razumijevanje za prehladu (npr., na prvoj sam se godini zarazio Covidom te sam dva puta propustio vježbe iz tjelesnog. Profesoru sam donio potvrdu da sam imao Covid, ali mi je nije uvažio i opravdao ta dva izostanka). Iako sam do sada riješio veliku većinu predmeta, imam osjećaj da nisam ništa naučio jer je većinom sve bilo štrebanje napamet nekoliko dana prije ispita. Znam da to nije smisao studiranja, ali bio sam na to primoran jer većina profesora nije nimalo susretljiva i ne preporučuje nam nikakvu korisnu literatura. Osim toga, nekoliko sam puta od profesora doživio ponašanje koje ne priliči fakultetu; to je uključivalo deranje i prostačenje pri nekim netočnim odgovorima na ispitu. Razumijem da moji odgovori na tom ispitu nisu bili dobri i da profesori nisu bili zadovoljni, no to su situacije u kojima je teško ostati smiren i smatram da se na fakultetskoj razini profesori ne bi trebali tako ponašati. Mislio sam da će na fakultetu biti ozbiljnije nego što zapravo jest. Gotovo svaki odlazak na predavanje mi je muka i radije bih ostao kući.
Zbog te nezainteresiranosti znatno sam si pogoršao stvari te ću vjerojatno trebati produljiti studij za još jednu godinu. Prošlih sam godina uspio tu nezainteresiranost riješiti učenjem napamet nekoliko dana prije ispita, no u zadnje vrijeme to mi ne uspijeva.
Što se tiče prebacivanja na neki drugi fakultet, ne znam što bih točno upisao jer me zanima mnogo toga, ali ne više od osnova, a problem mi je državna matura koja je preniska razina za fakultete koji me zapravo zanimaju.
Što bi bilo najbolje napraviti u ovoj situaciji?
Lijep pozdrav i hvala.
Odgovor
Pozdrav!
Iz opisa tvoje situacije razaznajem nezadovoljstvo na više razina: nisi sretan odabranim fakultetom što se tiče materije i struke, a i neugodna iskustva s određenim profesorima nisu pomogla da se tvoj stav i osjećaj oko studiranja na tom fakultetu promijene nabolje. Ako dobro razumijem, u startu nisi bio osobito motiviran studirati na tom faksu, a kako je vrijeme prolazilo, kao da si sve više uvjeren u pogrešan odabir fakulteta. Tri si godine uspio završiti, na tome ti čestitam, nije jednostavno položiti sve ispite i onda kada nas materija zanima i kada smo motivirani, kamoli u okolnostima koje ti opisuješ. Očito posjeduješ neke sposobnosti, odlučnost i snalažljivost da i u teškim okolnostima ostvariš ono što se od tebe traži.
Međutim, je li to ono što želiš, ono što će ti dati smisao, svrhovitost? Nije, dakle, pitanje možeš li ti to, već želiš li to? Koja je svrha te potencijalne diplome?
Nisu to laka pitanja, znam – koji bi posao želio raditi, kako zamišljaš svoj život? Možda je upravo ovaj trenutak u tvom životu dragocjen zbog zastoja, pauze koja će ti omogućiti da razmisliš koje sve mogućnosti za tebe postoje, što te privlači, zanima. Katkad, kada sve ide glatko, kao da se i ne osvrćemo, ne preispitujemo odabire, a oni možda nisu uvijek najoptimalniji. Ti sada, koliko razumijem, vrlo čvrsto vjeruješ kako nisi na pravomu mjestu, previše te sve nešto ˝žulja˝, smeta, kao da ta neugoda motivira da učiniš neki potez prema promjeni.
Ne znam što je najbolje za tebe u ovom trenutku, kao što ni ti sam nisi siguran, ali znam da postoji puno različitih mogućnosti koje možeš istražiti. Od toga da se raspitaš je li moguće polagati višu razinu mature, ako je to glavna prepreka daljnjim odlukama, do toga da se negdje zaposliš ili da volontiraš, da proširiš svoja iskustva u drugim zanimanjima, s drugim ljudima i sa samim sobom u nekim novim okolnostima, da se kroz proživljeno dublje informiraš o stvarima o kojima razmišljaš na misaonoj, apstraktnoj razini.
Pomoći ti mogu i neke spoznaje o sebi koje si prikupio kroz život da ovog trenutka. Što te je do sada u životu motiviralo? Na što reagiraš s ushitom, što te potiče na učenje, rast, znatiželju? U kojim se okolnostima, aktivnostima, odnosima, osjećaš kompetentno, sposobno? Što je za tebe najbolja nagrada?
Osim samopreispitivanja, od pomoći bi ti mogao biti i razgovor sa psihologom koji se bavi i profesionalnom orijentacijom, a za početak se možeš poslužiti upitnikom interesa i kompetencija, alatom objavljenim na web-stranici Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje:
https://e-usmjeravanje.hzz.hr/predanketa
Želim ti puno sreće,
Ivona Maričić Kukuljan, psihologinja i psihoterapeutkinja
