Pismo
Muči me to što ne mogu prestati pušiti gac. Doživjela sam neke loše stvari u zadnjih nekoliko godina (umro mi je djed s kojim sam bila vezana, cura koja mi je bila najvažnija u životu prestala je razgovarati sa mnom a da mi nije objasnila zašto, teško mi je u školi) i uvijek sam napeta kad ne pušim, teško spavam, nemam volje ni za što. Već se počinjem bojati da će mi droga spržiti mozak, da ću poglupaviti i sve drugo o čemu ljudi govore. Pomozite mi, kako da prestanem???
Odgovor
Draga djevojko,
hvala ti na pitanju, opisu svoga stanja i na iskrenosti.
Željela bih ti na početku reći da nam se svima s vremena na vrijeme zaredaju životne nedaće s kojima nam se teško nositi i prebroditi ih. Kako kaže izreka, nevolja nikad ne dolazi sama, tako se, kao što i sama opisuješ, dogodi da nas više stvari potrese u kratkome vremenskom razdoblju i da doživimo bolna i neugodna iskustva.
Smrt bliske osobe golem je gubitak na koji nikada nismo spremni. I prekid značajnog nam prijateljstva je gubitak. Gubitak podrške, gubitak oslonca, osobe koja nas poznaje i s kojom smo dijelili suživot. No to je život! Nekad nas iznenađuje i obasipa svojim darovima i nezamislivom ljepotom, a nekad nam se čini da nam tu ljepotu nepravedno uzima.
Uzima nam i bezbrižnost i osmijeh i opuštenost. Stvori u nama osjećaj u kojem ostajemo sami na svijetu. U toj samoći možemo se osjećati napeto, zabrinuto, ustrašeno, ostavljeno, slomljeno, neutješno…
Zabrinutost se može javiti jer nam je stalo, stalo nam je da budemo dobro, da naši ljudi budu dobro. Zabrinutost je istodobno i dobar znak. Znak da imamo kapacitet za povezivanje i suosjećanje. Možda se u tvom trenutnom svijetu sada javljaju mnoga pitanja. Hoćeš li moći dalje sama? Kako će tvoj život izgledati bez podrške koju si imala do sada? I, onda, možda, u jednom trenutku misliš da to više ne možeš podnijeti i onda zapališ. I? Što se onda događa? Kakav je tada svijet? Je li svijet isti, a tvoja percepcija različita? Što se promijenilo? Kakva si sada ti? Odnosno, kakav je tvoj doživljaj tebe same tada? Je li svijet siv kao i prije? Možda je to trenutačno olakšanje? Jedan instant smirujući i opuštajući filter uma koji na neko vrijeme odagna nelagodu? Kako bi ti opisala to stanje? Kakva je to ovisnost? Je li to ovisnost o dobrom osjećaju i opuštenosti? Što ti još može stvoriti tako dobar osjećaj? Možeš li ga sama stvoriti donošenjem nove odluke koja će značiti novi početak? Možeš li prihvatiti da će nakon jednog razdoblja nelagode, ona ipak otići dalje svojim putem? Zanimljivo je da je taj osjećaj samo jedna krajnost istog kontinuuma. Da ne poznajemo sreću i ispunjenost, ne bismo znali za prazninu i nedaću. Jedno bez drugoga ne postoji.
Tvoje posezanje za gacom posljedica je gubitaka, odnosno olakšavanje nošenja s gubitkom. Ja Sada bih ti napisala neka pitanja o kojima bih voljela da promisliš i da onda sama doneseš neke zaključke za sebe. Jesi li do sada probala prestati pušiti gac? Kako je to izgledalo? Što se dogodilo da si mu se vratila (ako jesi)? Misliš li da bi sljedeći put mogla podnijeti taj intenzitet nelagode dok ne iščezne? Misliš li da je za „preboljenje“ potrebno osjetiti potpun intenzitet boli? Osjećaš li kako intenzitet boli slabi i splašnjava s vremenom? Primjećuješ li unutar sebe snagu koja može promijeniti svakodnevicu? Primjećuješ li bilo kakve promjene unutar sebe?
U kojem smjeru one idu? S kime dijeliš svoje dane? Ako u ovom trenutku ne postoji niti jedna sigurna i pouzdana osoba, podijeli sve sa samom sobom. Možeš i na glas. Ispričaj si što je danas bilo, kakav je bio dan, po čemu je drukčiji od jučerašnjeg… Razmisli što ti nosi sutrašnji dan. Kakav bi željela da bude? Što bi željela da bude drukčije? Što možeš učiniti da dan ipak bude malo drukčiji?
Vidiš li dan u kojem prestaješ? Što ti je potrebno za prestanak? Možda sama sebi moraš dopustiti da se neko vrijeme ne osjećaš najbolje? Možda si možeš dati dozvolu da se osjećaš slobodno i da možeš pokazati svoje emocije kakve god one bile? Tim dozvolama samoj sebi daješ priliku da budeš autentična. Tada se možeš iskrenije povezati sa sobom i s drugima. I tada možeš osjećati što god poželiš jer znaš da je svaki naš osjećaj prolazan i da ne moraš posezati ni za čime da bi on prošao i da bi se ti osjećala dobro sa samom sobom, odnosno unutar sebe same.
Sretno!
Ana Fabijan, psihologinja
