Pismo
Poštovani,
već dva tjedna sama sebe uvjeravam da se osjećam loše i to me izjeda. Kao da imam epizode derealizacije i kao da više nikad neću biti dobro kao prije. Taman kada mi bude malo bolje i zaboravim na taj osjećaj, ponovno se prisjetim i ponovno mi bude loše. Kada si napravim neku distrakciju ili pokušam nešto drugo raditi, uvijek podsvjesno razmišljam o tome da više nikad neću biti ista. Makar mislim da pretjerujem i sama sebi stvaram neki placebo efekt, ne znam kako prestati i stalno osjećam da stvari moram raditi automatizirano i da mi se stalno vrti u glavi.
Molim Vas za pomoć.
Odgovor
Moguće je da se nalaziš u nekom stresnom razdoblju, možda su u pitanju ispiti ili kolokviji ili neka druga situacija koja je značajno utjecala na tvoju percepciju same sebe. Možeš promisliti o tome kako je tvoje trenutačno stanje povezano s promjenama u tvom okruženju ili u tebi kako bi shvatila što se dogodilo. Kao što i sama znaš, svi se mi neprestano mijenjamo i nije moguće ostati isti ako su se kontekst i okolnosti promijenili. Ako prihvatimo pretpostavku da svaka promjena u okolini traži od nas trenutačno prilagođavanje, onda ne možemo očekivati od sebe da ostanemo nepromijenjeni u tom procesu. Naravno, ako te reakcije, a ti si ih nazvala epizodama derealizacije, u tebi izazivaju veliku zabrinutost ili strah, onda je savjet da potražiš stručnu psihološku pomoć i kreneš u razgovor o tome kako se osjećaš. Otvoreni dijalog s osobom koja će pažljivo i zainteresirano poslušati što te muči, sigurno će ti otvoriti prostor za neku drukčiju perspektivu tvoga problema, a što će ti smanjiti osjećaj pritiska ili prisilnog automatizma u ponašanju. Na kraju, postoji nešto poput oslobađajućeg osjećaja kada podijelimo svoja iskustva s drugom osobom i otkrijemo da je sasvim u redu povremeno se osjećati loše.
Mislim da je nužno u nekom trenutku života imati vremena za razmišljanje o samoj sebi, o stvarima koje možeš promijeniti kako bi se osjećala bolje i svrhovitije, a na taj način možeš upoznati vlastite obrasce funkcioniranja i otkriti svoje mehanizme za „preživljavanje“ u kriznim situacijama. Ono što nas nitko ne podučava u školi jest kako prihvatiti sebe i kako naučiti upravljati posljedicama stresnih situacija u kojima se možemo naći cijeloga života. Svaka je kriza ujedno i prilika za novo učenje iako su te lekcije katkad prilično neugodne, ali nam daju mogućnost da otkrijemo svoje snage i sposobnosti na koje možemo računati dalje u životu.
Anamaria Blažić, psihologinja
