Pismo
Dijete pohađa prvi razred gimnazije i ima loše ocjene iz svih predmeta. Odbija instrukcije, odbija raditi sa mnom. Osim loših ocjena, soba je neuredna i previše vremena provodi na mobitelu.
Odgovor
Draga i poštovana majko,
ovo je za Vas vrlo izazovna situacija, ali je istodobno, vjerujem, i za Vašu djevojku ovo zahtjevno i teško razdoblje iako o tome šuti. Prvi razred srednje škole zahtijeva novu prilagodbu i na vršnjake i na profesore i na dinamiku učenja, na jedan novi način života u kojem je važno i možda najvažnije biti prihvaćen i podržan. Prisjetite li se svog odrastanja i tih godina, možda možete osjetiti kako ste doživljavali roditelje i njihove zahtjeve prema Vama. Jeste li bili poslušni ili buntovni? Biste li se vratili u to razdoblje života? Možda Vam promišljanje o tome prizove osjećaj koji ste tada imali o svijetu i na toj nekoj razini Vam približi to razdoblje i potrebu koju ste tada imali od roditelja, kako biste mogli razumjeti svoju kćer i podržati je i u situaciji koju ste opisali.
Loše ocjene, neuredna soba i previše vremena na mobitelu mogu biti znakovi preopterećenosti školskim obavezama i strahom od neuspjeha. Osim toga, možda djevojka ne vidi svrhu truda i nedostaje joj motivacije, a taj nedostatak možda proizlazi iz odnosa u školi. Sve su to samo hipoteze, dok je odgovor jedinstven i leži u odnosu osobnosti i konteksta u kojoj se nalazi Vaša kći.
U tim je godinama izražena potreba za autonomijom pa tinejdžeri često reagiraju buntovno kad osjećaju da nemaju kontrolu, što bi možda bilo odbijanje bilo kakve pomoći.
Umjesto fokusiranja na ocjene i školski uspjeh, pokušajte se usredotočiti na druge stvari, možda one koje vidite pozitivnima. Možda joj Vaša očekivanja stvaraju pritisak, a možda ima očekivanja i od sebe same pa se teško s time nosi. Što je još Vaša kći osim učenice? Koje još životne uloge ima? U čemu je uspješna? Pokušajte s njom razgovarati ne osuđujući je, bez kritike, okrivljavanja, uspoređivanja, davanja savjeta… pokažite zanimanje za njezino mišljenje i pokažite joj da Vas zanima ona, a ne njezine ocjene i uspjeh.
Nakon što malo doprete do nje i stvorite ugodniji odnos, pokušajte ograničiti vrijeme na mobitelu tijekom radnih dana, predložite joj zajedničko čišćenje sobe, ali bez pritiska i uz objašnjenje kako uredan prostor može pomoći smanjiti stres. Odlučite npr. kako rasporediti knjige ili ukrasiti prostor. Pohvalite svaki i najmanji uspjeh poput bilo kojeg dovršenog zadatka.
Uza sve to prisjetite se da ovo nije Vaš osobni neuspjeh, nego faza kroz koju možete proći zajedno s djetetom. Prvi je korak prema rješenju komunikacija, a cilj je stvoriti prostor u kojemu se dijete osjeća sigurno izraziti što ga muči.
Evo i nekih primjera kako možete započeti razgovor koji ćete, naravno, prilagoditi sebi i svom načinu komunikacije. Odabir pravog vremena važno je za dobar početak, stoga započnite kada primijetite da je dijete opušteno. Možete reći: „Primijetila sam da ti je teško u školi i da si povučena. Što misliš da ti najviše smeta?“ Kada/ako djevojka krene govoriti, nemojte prekidati ili nuditi rješenja. Pokušajte razumjeti njegovu perspektivu. To je Vaš zadatak u kojem ćete možda morati zatomiti svoje uobičajene reakcije, no to je Vaš doprinos i korak ka boljem odnosu. Osjećaj podrške, umjesto kontrole, prvi je korak faze promjene. To je proces koji zahtijeva vrijeme. Važno je da kći zna da ste uz nju i kada stvari ne idu glatko.
Sretno!
Ana Fabijan, psihologinja