Pismo
Kći ima dvananest godina, odnos s njom. Muž je već nekoliko godina prilično bolestan – puno toga je na meni. Stalno neka gužva, izdržavanje… loši odnosi.
Muž je godinama bolestan, ali funkcionira nekako. Nas dvoje se znamo posvađati jer je na meni golem teret, oni to ne vide.
Odgovor
Kao što ste napisali, velik je teret i odgovornost na Vama i sasvim je razumljivo da ćete osjećati zamor i zasićenost zbog svakodnevice. Sigurno je da ne pomažu loši odnosi ili nemogućnost kvalitetne komunikacije sa suprugom i kćeri, kojima možda nije u potpunosti jasno koliko se trebate truditi i angažirati kako bi Vaša obitelj funkcionirala. Osim toga, kći je u adolescentnoj fazi kada su djeca više emocionalno usmjerena na same sebe i svoje probleme i češće ne pokazuju osjetljivost prema roditeljima.
Pretpostavljam da ste već razmišljali o tome kako situaciju promijeniti ili ste već možda do sada poduzeli neke korake u smjeru poboljšanja odnosa, i moguće je da već znate da ćete opet Vi morati uvesti neku promjenu kako biste se ipak uspjeli osjećati bolje sa svojom obitelji. Ako stvari relativno funkcioniraju zahvaljujući Vašem trudu, moguće je da se nitko osim Vas ne pita kako Vam sve uspijeva. Moguće je da tek kada ne možete više izdržati, reagirate neadekvatno ili tada očekujete od supruga i kćeri da Vam pomognu, što ne omogućava bilo kakav svrhoviti razgovor o rješenjima ili idejama koje će imati snagu promjene. Ne znam imate li bilo kojega člana proširene obitelji ili prijatelje koji bi Vam mogli pomoći u nekim situacijama, ali bi bilo dobro razmisliti o tome i olakšati si barem neke jednostavnije aktivnosti.
Svađe koje su rezultat međusobnog nerazumijevanja ili nemogućnosti da otvoreno podijelite svoje osjećaje mogu biti prilično iscrpljujuće i bolne, tako da predlažem da promislite o tome kako osigurati kontekst za razgovor sa suprugom i kćeri u okviru obiteljske psihoterapije kada ćete moći otvoreno progovoriti, u sigurnom okruženju, o tome kako promijeniti obiteljsku atmosferu.
Anamaria Blažić, psihologinja
