Pismo
Pozdrav, mučim se s velikom ljutnjom i bijesom u sebi, velikim nezadovoljstvom ljudima oko sebe. Bila bih sretna da dobijem savjet kako promijeniti tako loše osjećaje koje već dulje vrijeme trpim. Izjedaju me iznutra, znam da to nije u redu, ali jednostavno – stvari, situacije samo se nakupljaju i ne znam ih procesuirati…
Odgovor
Draga…,
ljutnja je normalna i korisna emocija. To je tjelesni i psihološki odgovor na percipiranu prijetnju ili nepravdu. Pojam „prijetnje“ ne podrazumijeva jedino fizičku prijetnju, već i prijetnju našem identitetu, poput povrede naših prava, neuvažavanja naših osobnih granica ili potreba, sprječavanja u ostvarivanju želja, dojma da nam se nanosi nepravda ili nekoga trenutnog ili prije doživljenoga traumatskog događaja. U tim situacijama ljutnja nam signalizira da postoji problem koji trebamo riješiti, pomaže nam da definiramo i postavimo vlastite granice prema zahtjevima drugih, štiti od daljnjih povreda i motivira nas na reakciju kojom počinjemo mijenjati okolnosti koje su nepovoljne za nas.
Budući da se na ljutnju često gleda kao na nešto negativno, brojne osobe nisu imale priliku naučiti konstruktivno i zdravo izražavati svoju ljutnju. Već u djetinjstvu odgajani su da se ljutnju ne treba ili ne smije iskazivati. Osim što nije dobilo priliku na prihvatljiv način izraziti svoju ljutnju, dijete je naučilo potisnuti i svoje potrebe pa takvo potiskivanje ljutnje može imati negativne posljedice i na zdravstveno i emocionalno stanje djeteta i, poslije, odrasle osobe. Druga je opasnost da dugo nakupljana ljutnja može eskalirati u obliku nekontroliranih ispada bijesa. Tada naša reakcija zna biti intenzivnija nego što to situacija zahtijeva, što nam može donijeti štetu umjesto koristi. Čak i ako se ne radi o fizičkoj agresivnosti, svađe, vika i uvrede u trenucima bijesa ne rješavaju problem i ne donose emocionalno olakšanje, nego dodatno narušavaju međuljudske odnose, stvaraju osjećaj krivnje ili pokreću krug nove ljutnje.
Kod ljudi postoji i strah da će postati ranjiviji ako se oslobode bijesa. No, zapravo, naša snaga dolazi upravo iz sposobnosti upravljanja našim emocijama, a time i vlastitim životom. Stoga, umjesto da pokušavamo potisnuti ljutnju ili ju izražavati nekontroliranim ispadima bijesa, važno je priznati ju, prihvatiti ju i poslušati što nam poručuje jer jedino tako može doći do promjene.
Korisno je naučiti prepoznavati tjelesne signale koji upućuju na tjelesnu uznemirenost i ljute ili bijesne misli kako bi se prevenirale ljute ili bijesne reakcije. Tehnike poput dubokog disanja, preusmjeravanja pažnje na ugodne aktivnosti ili aktivnosti koje će nas zaokupiti i odvratiti nam misli od situacije koja izaziva bijes, ili fizičke aktivnosti (npr. sport) kako bi se izbacila energija mogu privremeno zaustaviti naše bijesno ponašanje. Međutim, one ne rješavaju uzrok koji dovodi do osjećaja bijesa pa neka nova slična situacija može ponovno potaknuti intenzivne osjećaje i reakcije ljutnje. Dok je povreda još uvijek neprorađena, svaka situacija koja nas podsjeća na nju pokreće osjećaj bijesa. Stoga bih Vam preporučila da se obratite za podršku psihologu kako bi Vam pomogao osvijestiti i proraditi situacije u kojima ste bili povrijeđeni te bolje razumjeti i izražavati vlastite osjećaje. Kada tim događajima pridate odgovarajuće značenje i u sigurnoj okolini (kod psihologa) izrazite svoje autentične osjećaje, ljutnja će dobiti svoje mjesto i novi događaji više neće pokretati intenzivne emocionalne i ponašajne reakcije. Tada ćete moći prepoznati okidače koji bi mogli izazvati ljutnju i bijes te ih sagledati tako da ne izazovu ljutnju ili ćete ljutnju znati iskazati na primjeren način. Jedno je od mjesta koja nude besplatnu psihološku pomoć Odsjek za promicanje i zaštitu mentalnog zdravlja Nastavnog zavoda za javno zdravstvo PGŽ.
Možda Vam ljutnja ukazuje da Vam drugi prelaze ili Vi sami prelazite vlastite granice. Ljutnja obično ukazuje na to da nam je nečega dosta te nije neobično da se intenzivira ako to radimo i dalje. Put prema rješavanju ovog problema podrazumijevao bi učenje postavljanja i održavanja vlastitih granica, osluškivanje vlastitih potreba, življenje prema vlastitim načelima, određivanje vlastitih područja interesa i prioriteta, procjenjivanje svojih uspjeha prema vlastitim, a ne tuđim kriterijima.
Stoga je prvi korak u svakoj promjeni rad na osvještavanju vlastitih uobičajenih obrazaca ponašanja i njihovoj zamjeni s korisnijim i efikasnijim ponašanjima. Promjenama u sebi nužno pokrećemo i promjene u odnosima s drugim ljudima, čak i ako to aktivno ne pokušavamo. Jednostavno, naše nove i drukčije akcije izazivaju nove i drukčije reakcije okoline. Ne bojte se postaviti granice – one su tu kako bi očuvale nas, ali i kako bi očuvale naše odnose. Kada nam se osobne granice dugo krše, gubimo povjerenje u okolinu te se branimo postavljanjem krutih granica. No kada odemo u tu krajnost, osim što smo se zaštitili od mogućih povreda, zatvorili smo se, nažalost, i za komunikaciju, mogućnosti i iskustva koja bi mogla biti korisna za nas. Pri postavljanju i održavanju zdravih granica stoga su ključne fleksibilnost i ravnoteža. Fleksibilnost nam omogućava da u različitim situacijama postavimo različito čvrste granice, ovisno o tome je li situacija sigurna ili štetna za nas, a ravnoteža nam omogućava da imamo dovoljno osobne slobode, a ujedno dopuštamo drugima da nam se približe. Kako se vi budete mijenjali, mijenjat će se i Vaši odnosi s drugim ljudima. Kada počnete jasno postavljati svoje granice, osobama koje su ih prije prelazile, to se neće svidjeti. Neke od tih osoba pokušat će vršiti jači pritisak na vas, no tad se podsjetite kako ni u bliskim odnosima ne smijemo prestati njegovati svoj unutarnji svijet i iskazivati svoje granice, naravno, na prihvatljiv i razumljiv način. Neki od tih odnosa će završiti, no oni koji opstanu i novi koji dođu bit će kvalitetniji i više zadovoljavajući i za Vas i za drugu osobu. Osobne granice važan su dio oblikovanja zdravog odnosa prema sebi i kreiranja života u kojem živimo po svom i stoga su od presudne važnosti za našu sveukupnu dobrobit.
Srdačno,
Mia Host, psihologinja