Pismo
Pozdrav. U posljednja dva mjeseca nalazim se u teškoj ljubavnoj situaciji iz koje, nažalost, ne vidim izlaz. Naime, prije mjesec dana “prekinula” sam dugogodišnju vezu (5 godina) koja je izvrsno funkcionirala i uistinu je naš odnos bio zdrav i funkcionalan. Ovo ljeto smo se jako udaljili zbog posla i pomanjkanja vremena te sam postupno počela gubiti osjećaje prema partneru i hladiti se. U međuvremenu je došla treća osoba s kojom sam bila u kontaktu i počela se viđati. Uistinu sam uživala provoditi vrijeme s tom osobom i dopisivati se, zbog čega sam još više potisnula svoje osjećaje prema partneru i ohladila se toliko da više nemam potrebu viđati ga, biti bliska i intimna s njime, niti išta slično. S druge strane, ta treća osoba je muškarac koji je 9 godina stariji od mene (31 god.) i također u dugogodišnjoj vezi s djevojkom (7 i pol godina). Svjesna sam da s tom osobom nemam budućnosti i da sam mu samo jedna od cura s kojima je zbog neke svoje koristi; jednom mi je prigodom rekao da je više puta prevario curu. Međutim, kada god sam u bilo kakvom kontaktu s njime, jako sam sretna iako znam da je to sve uzaludno. Ako neko vrijeme nemamo kontakt, prvih se dana osjećam loše i fali mi pa ga postupno “zaboravim” dok se opet ne javi ili ga ne vidim. I tako u krug… S druge strane, situacija s mojim (bivšim) partnerom je takva da mi zapravo nismo još posve prekinuli jer se i dalje često čujemo, a znamo se i vidjeti te mi se konstantno javljaju mix signali – čas mi je predivno s njime i želim sve ispočetka pokušati, a čas ga skroz odbijam od sebe i nemam potrebu za bilo kakvim kontaktom. Osjećam se nemoćno i loše jer imam osjećaje za oba dečka, strah me i ne mogu priznati svome partneru da osjećam nešto prema nekome drugom jer bi to značilo zauvijek zbogom. Ovom drugom muškarcu nikada nisam priznala svoje osjećaje iako sam nekoliko puta htjela, jer znam da ti osjećaji nisu obostrani i da s njim ne mogu imati, i nemam, budućnost… Strah me i bojim se da sam zbog jednog muškarca koji se našao u krivom trenutku u mome životu, kada sam bila najranjivija i u krizi sa svojim partnerom, izgubila i da je otišlo u nepovrat nešto što je istinski vrijedilo i moglo je i dalje vrijediti…
Odgovor
Strah, ambivalentnost i beznadnost koje opisuješ u svom upitu upućuju na težinu životnog razdoblja kroz koji trenutačno prolaziš. Kada se u životu nađemo u situaciji poput tvoje, da nam je teško odabrati kojim putem krenuti i koju odluku donijeti, korisno je osvrnuti se na ono što nas je do toga dovelo.
Podijeljenost osjećaja zaista može biti iscrpljujuća, a ideja bezizlaznosti iz situacije je svemu tome dodatan uteg. Prije svega ti želim poručiti da u životu ne postoje bezizlazne situacije, „samo“ one u kojima ne vidimo dodatne izlaze i/ili ih se bojimo vidjeti. U tvom slučaju, možda bi bilo korisno da sagledaš svaki od ta dva odnosa zasebno, neovisno jedan o drugome.
Vezu s bivšim dečkom opisuješ kao zdravu i funkcionalnu, no istodobno ga imaš potrebu odbijati od sebe i ne održavati kontakte. Što misliš da je dovelo do udaljavanja bivšeg partnera i tebe? Koji su razlozi zbog kojih je došlo do potrebe za prijevarom? Misliš li da je prijevara bila pokušaj kompenzacije nečega što ti je nedostajalo u vezi? Ili se možda radilo o prolaznoj potrebi za uzbuđenjem u rutinskom funkcioniranju?
S druge strane imaš osjećaje prema drugoj osobi za koje nemaš dojam da su obostrani, barem ne u jednakom intenzitetu. Što te privuklo toj drugoj osobi? Je li ti godila njegova pažnja za koju si bila uskraćena tijekom krize u vezi ili su neke druge njegove kvalitete te koje priželjkuješ kod partnera, a kod dečka su ti nedostajale?
Nadam se da će ti odgovori na neka od ovih pitanja pomoći da doneseš odluku s kojom ćeš biti mirna, koja god to bila. Možda su ova događanja bila potrebna da izađeš iz veze u kojoj nisi bila u potpunosti zadovoljna. Možda i druga osoba gaji jednake osjećaje i boji se odbacivanja, poput tebe. A možda će ti sve što si prošla kroz nekoliko mjeseci pomoći da izađeš iz oba odnosa i posvetiš se samoj sebi dok se ne pojavi netko tko će biti spoj svega onoga što ti je potrebno.
Za kraj, nemoj zaboraviti da iz svakog odnosa nešto naučimo o sebi i svojim potrebama, a kako bi u neki sljedeći ušli s jasnijom idejom onoga što želimo i očekujemo. Upravo zato možeš biti sigurna da ćeš, kada dođe do razrješenja, odahnuti i prodisati punim plućima.
Ana Goleš, psihologinja