Pismo
Poštovani, lijep pozdrav!
Obraćam Vam se jer se nikome ne mogu obratiti zbog straha od osude i zbog toga što mi ovaj problem i osjećaji vezani uz njega ruše psihičko zdravlje i kvalitetu života. Već dugo sam u vezi sa sadašnjim partnerom (10 godina) i on mi je jedini i prvi partner od moje 18. godine, prije toga nisam imala romantične odnose ni s kim. Prije godinu dana smo preko prijateljice upoznali novu grupu prijatelja i tamo je bila jedna osoba koja je otvoreno priznala i rekla mi da joj se sviđam i da bi voljela biti sa mnom. Odbijala sam to i nisam se puno s time zamarala jer poštujem svoju vezu. Da, osoba je privlačna i šarmantna, ali to mi nije toliko bitno niti bih zbog toga narušavala svoju vezu. No problem se dogodio kada sam jednog dana pješačila kući s posla. Ta se osoba našla u mom susjedstvu kod rodbine i pozvala me da se nađemo jer bi sa mnom željela porazgovarati. Opet sam to odbila, no rekao je da je već krenuo prema meni pa barem mogu s njim porazgovarati. Okej, pristala sam, naposljetku bili smo neka vrsta poznanika/prijatelja. Kada sam stigla na dogovoreno mjesto, opet je otvoreno govorio kako želi biti sa mnom te sam mu objasnila svoje stavove i razmišljanja o tome i da je to jednostavno nemoguće. Rekla sam mu da mi se sviđa na neki način, no ne želim imati nikakvu vezu ni odnose s njim. Flertovao je sa mnom i ta mi je pažnja bila privlačna, priznajem. Zamolio me više puta da me poljubi, odbila sam. No odjednom me sam počeo ljubiti u vrat i to prilično impulzivno i brzo. Bila sam iznenađena tim njegovim postupkom i nisam se prve sekunde snašla, poljubio me tako brzo nekoliko puta. S obzirom na to da se nalazio ravno ispred mene i držao mi glavu u svojim rukama, tijelo mi se prirodno nagnulo prema njemu jer mi je zabacio glavu. Ono zbog čega se stidim i osjećam krivnju jest to što sam, tako nagnuta, svojim donjim tijelom trbuha dodirnula njegov privatni dio tijela te osjetila da je seksualno uzbuđen. Kada sam shvatila što se događa, odgurnula sam se rukama od njega vrlo jako i tada je me više nije pokušavao poljubiti ili bilo što slično. Otišla sam kući i s tom osobom nisam više imala kontakt niti ga imam sada.
Od tog je događaja prošla godina dana i svom sam partneru rekla još tada, kada se to dogodilo, da smo se našli i da me pokušao poljubiti, ali sam to odbila. No nisam mu imala snage i hrabrosti reći da me poljubio u vrat.
Bez obzira na to koliko je vremena prošlo i što sam još uvijek u dobroj i kvalitetnoj vezi, s vremena na vrijeme osjetim toliki osjećaj srama i krivnje da se katkad danima ne mogu iz toga izvući. Osjećam se kao loša osoba i loša partnerica jer sam si to dopustila. Zanimljivo je da tada, kada se to sve dogodilo, nisam toliko obraćala pažnju na to i shvaćala sam da se zapravo nije dogodilo ništa toliko strašno te da se, naravno, više s tom osobom neću nalaziti. No s vremenom sam samu sebe počela mučiti s pitanjima kao što su: A zašto si se ti toliko nagnula prema naprijed? Zašto se nisi odmah snašla i rekla mu da te prestane ljubiti? Zašto je taj osjećaj njegove tjelesne blizine i doticaj s njegovim tijelom zapravo bio dobar? Je li normalno uopće tako se osjećati? Zašto ti je godila njegova pažnja? Sram me je što sam mu uopće na neki način dala do znanja i da mi se sviđa. I tako u krug dok samu sebe ne uvjerim da sam loša i pokvarena osoba i da nisam zaslužila svog partnera. Problem je i taj što se sve to dogodilo vrlo brzo (sami ti poljupci su trajali možda tri sekunde) pa se nakon ovoliko vremena i ne sjećam jesam li se ja nagnula prema njemu, on prema meni, i sličnih detalja, te samu sebe mučim analizirajući ovu priču.
Molim Vas pomozite mi kako se nositi s osjećajem krivnje koji ne prolazi i kako naposljetku oprostiti samoj sebi? Ne prihvaćam i ne volim sebe i ne mogu si oprostiti što se to uopće dogodilo i što nisam odmah znala i reagirala iste sekunde. Ali znam da ovako ne mogu cijeli život i da se nešto mora promijeniti jer ovakvi negativni osjećaji utječu na mene i moje zdravlje, a naposljetku i na to kakva sam partnerica. Ne želim bježati od svoje odgovornosti, svjesna sam da sam za dolaženje do te situacije kriva ja. Tako da Vas molim za nekoliko savjeta i Vaše gledište svega ovoga jer je u mojoj glavi sve poprilično crno i negativno.
Hvala Vam unaprijed!
M
Odgovor
Draga čitateljice,
kada nam je kvaliteta života narušena, potrebno je učiniti određene korake kako bismo to promijenili. Žao mi je čuti da toliko dugo nosiš krivnju vezano za tu situaciju. Naravno, na ovom portalu nećeš naići na osudu i hvala ti što si nam se obratila s tako intimnim iskustvom. Za početak, osoba suprotnog spola poklonila ti je pažnju i to ti se svidjelo. I to je potpuno normalno. Ulaskom u vezu većina ljudi pristaje na monogamiju i poštujući postavljena pravila partneru iskazujemo ljubav i poštovanje. Je li i pored takva odnosa moguće da ti se netko svidi? Da te privuče i fizički i emocionalno i da se možda čak i zapitaš “šta bi bilo da..”? Naravno da je to potpuno normalna ljudska potreba. Svima odgovara pažnja i to pogotovo ako dolazi od osobe koja je prema nekim našim kriterijima privlačna. Najčešće takve epizode traju vrlo kratko i sama veza time nije ugrožena.
Situacija u kojoj si se ti našla dovela je do osjećaja krivnje. Razumijem, smatraš da si cijelu tu neugodnu situaciju mogla izbjeći time da si ga direktno odbila. Ono što ja vidim kao najveći problem je da te on poljubio bez tvog dopuštenja. NE je NE. Bez obzira kakve “signale” osoba misli da dobiva, nema pravo učiniti nešto bez dopuštenja druge osobe.
Krivnja koju nosiš uvelike utječe na kvalitetu tvog života. Prošlo je puno vremena i sad je trenutak za promjene. Jesi li spremna otvoriti tu temu i svom partneru ispričati cijelu priču? Ako nisi, je li moguće da to definiraš kao nesmotreni postupak u kojem te ponijela želja za pažnjom osobe koja ti je bila privlačna i koja je tvoju slabost u tom trenutku iskoristila? U životu ćeš sigurno napraviti još puno nesmotrenih postupaka kojima ćeš možda nenamjerno povrijediti ljude koje voliš. Znači li to da si loša ili, kako ti kažeš, pokvarena osoba? Ili si samo čovjek od krvi i mesa.
Vašu vezu ne može i ne smije obilježiti jedan trenutak, ona je puno više od toga. Možda te je upravo ovo iskustvo sačuvalo od potencijalnih grešaka u budućnosti.
Vrijeme je da oprostiš sebi i kreneš dalje. Nemoj dopustiti da te ovakva priča udalji od osobe koju voliš i imaj na umu da je iskrenost i otvorena komunikacija temelj svake veze.
Tamara Milovanović, psihologinja
