Pismo
Poteškoće u komunikaciji s trinaestogodišnjakom, stalni sukobi i nerazumijevanje te manjak interesa za školu. Nakon razgovora opet isto.
Odgovor
Ulaskom u adolescenciju djeca se suočavaju s brojnim emocionalnim i kognitivnim promjenama koje prate razvoj identiteta i uspostavu vlastitih vrijednosti i stavova. Neminovno je da će se u procesu autonomije svojim načinom razmišljanja i ponašanjima suprotstavljati roditeljima te nastojati izboriti za svoju, novu, poziciju, što može dovesti do konflikata. Mnogi roditelji u tom razdoblju znaju izjaviti kako se njihovo dijete promijenilo, kako imaju osjećaj da sve što rade rade „krivo“ jer ulaze u stalne sukobe i na kraju to rezultira i promjenom odnosa koji su do sada imali sa svojim djetetom. Jedan je od najčešćih izvora sukoba upravo loš uspjeh u školi. Donedavno dijete je ulagalo trud, imalo dobre ocjene, a onda se i to počinje mijenjati. Ono što roditelji ističu jest osjećaj da dijete ne mari za školu.
Važno je znati da dijete svaki svoj neuspjeh doživljava i zasigurno ga pogađa, ali način na koji će se s time nositi ono je što dijete, tj. adolescenta čini adolescentom. Viši razredi osnovne škole za neku su djecu izazov, neke predmete im je teže svladavati, a teško im je to priznati i zatražiti pomoć. Zaredaju se loše ocjene i dijete ulazi u začarani krug iz kojega je teško izaći i za to je potreban golemi trud za koji u tom trenutku nema kapaciteta. Osim škole, dijete se suočava s izazovima na planu socijalnih odnosa, na planu promjena interesa, tjelesnih promjena, a isto tako i promjena u dinamici unutar obitelji.
Razgovori koje vodite s njim, ako nisu optužujući i ako se trudite imati razumijevanja i pružiti podršku svome djetetu, zasigurno će dati rezultata, samo ih vi sada još ne vidite. No ako su razgovori koje vodite iz pozicije „Moraš…“, to neće polučiti rezultate.
Probajte sjesti sa svojim sinom kada osjetite da je dobar trenutak i pitati ga kako je, zanimati se za njegov život i što mu se događa, probajte mu se približiti na način koji je njemu sada potreban, u nekoj aktivnosti koju voli. Došao je završetak škole, nemojte se vraćati na to što je bilo, probajte razgovarati s njim što mu je potrebno i što vi možete promijeniti, a što je vama potrebno i što biste voljeli da on promijeni. Krenite od malih stvari, napravite kompromis. Njegove reakcije obilježja su njegove dobi, ali to ne znači da ne treba svoje roditelje, vi ste i dalje njegova sigurna zona. Adolescenti žele da se prema njima odnosimo s poštovanjem i uvažavanjem i, premda to ne pokazuju uvijek, važno im je mišljenje i podrška roditelja.
Sretno!
Tamara Milovanović, psihologinja
