Pismo
Možete li mi savjetovati kako da razgovaram s roditeljima? Kako pravilno tražiti nešto što jako želim? Npr. želim sljedeći petak ići na rođendan, a oni mi ne daju. Smijem izlaziti samo subotom i to do 10 sati. Svi moji prijatelji ostaju duže i izlaze i petkom. Kad razgovaram s njima iznerviram se i uvijek se posvađamo. I ja svašta loše kažem pa mi bude žao. Svjesna sam da moram nešto na sebi promijeniti.
Odgovor
Draga…,
razdoblje srednje škole često je ispunjeno promjenama – fizičkim, emocionalnim i društvenim. Tinejdžeri se sve više žele osamostaliti, stvaraju vlastite stavove i traže veće slobode. Međutim, roditelji postavljaju granice i čine to zbog brige i želje da nas zaštite. Upravo zato, mnogi se mladi suočavaju s izazovom kako razgovarati s roditeljima, a da ih oni stvarno čuju, razumiju i prihvate njihove argumente.
Prvi korak u uspješnoj komunikaciji s roditeljima jest iskrenost. Kada želimo razgovarati o ozbiljnim temama, važno je pokazati da smo zreli i da razmišljamo odgovorno. To znači birati pravi trenutak za razgovor, govoriti mirno i bez povišenog tona te jasno objasniti svoje želje i razloge. Umjesto da nešto zahtijevamo od njih, bolje je objasniti im zašto nam je to važno.
Roditelji će prije prihvatiti naše argumente ako im pokažemo da znamo razmišljati unaprijed i preuzeti odgovornost. Na primjer, možemo im reći da ćemo se uvijek javljati, vratiti se u dogovoreno vrijeme, biti s pouzdanim osobama i ne donositi nepromišljene odluke. Osim toga, važno je održati svoja obećanja – ako kažemo da ćemo doći kući u 23 sata, onda se toga trebamo i pridržavati. Time gradimo povjerenje.
Korisno je razgovor usmjeriti i na ono što smo do sada postigli. Ako imamo dobre ocjene, pomažemo kod kuće, ne upadamo u probleme – to su sve dokazi da smo odgovorni. Roditelji će tada lakše vidjeti da njihove granice mogu biti fleksibilnije jer smo dosad pokazali zrelost i ozbiljnost.
Kod pregovora o dužim i češćim izlascima ključno je predložiti kompromise. Na primjer, za početak se s roditeljima pokušaj dogovoriti da ti dopuste izlaske petkom samo u iznimnim situacijama, kao što je nečiji rođendan. Tako roditelji mogu uvidjeti da od njih tražiš ustupke samo kada ti je nešto doista važno pa neće osjećati da gube kontrolu.
Svi se katkad osjećamo frustrirano kad nas roditelji ne razumiju ili nam nešto brane, posebno kad vjerujemo da postupamo ispravno. No treba zapamtiti da razgovor s roditeljima nije borba, već dijalog. Zato, prije nego što kažeš nešto u ljutnji, udahni duboko nekoliko puta. To pomaže smiriti emocije i sprječava da izgovoriš nešto što bi poslije mogla požaliti.
Često u raspravama ne slušamo što druga strana zapravo govori. Pokušaj ne prekidati roditelje, nego ih poslušaj do kraja. Važno je i njih saslušati, razumjeti njihove strahove i pokušati ih smiriti racionalnim odgovorima. Možda imaju razloge koje nisi odmah razumjela, i možda ih možeš poslije argumentirano razuvjeriti, ali samo ako ih najprije saslušaš. Pokušaj ne reagirati napadom, već im reći nešto poput: “Razumijem da se brinete, ali mislim da sam pokazala da mogu biti odgovorna. Mogu li vam objasniti zašto mi je ovo važno?” Napad tjera roditelje da zauzmu obrambeni stav, dok miran ton otvara prostor za razgovor. Ako pokažemo da poštujemo njihovo mišljenje, veća je šansa da će i oni poštovati naše.
Kad ti nešto zabrane, to ne znači da ti ne vjeruju ili da te ne vole. Najčešće to znači da se brinu. Katkad nećeš odmah dobiti što želiš, ali to ne znači da nikada nećeš. Ako se postaviš zrelo, čak i kad ti nešto ne dopuste, to gradi tvoju “pregovaračku poziciju” za idući put.
Ključ uspješnog razgovora s roditeljima leži u iskrenosti, poštovanju i odgovornosti. Kada roditelji vide da znamo razmišljati zrelo, otvoreni su prema kompromisima i češće nam izlaze u susret. Sloboda dolazi s povjerenjem, a povjerenje se gradi postupno – riječima, ali još važnije – djelima. Stoga im svakodnevnim ponašanjem pokazuj da si zrela – tako će im poslije biti teže opravdati zabrane. Kad znaju da se ponašaš odgovorno i kad nisi u sukobu s njima, lakše će prihvatiti tvoje želje.
Srdačno,
Mia Host, psihologinja
