Pismo
Dobar dan,
imam velik problem. U vezi sam s udovcem i imam problema u izlasku u javnosti s njime. Znam da to nije ugodan osjećaj za njega, ragovarali smo o tome puno puta, ali mene uhvati panika, crvenim se i počinjem znojiti ako me netko poznat vidi s njime, pogotovo ako je iz mjesta gdje je on prije živio sa ženom, a ja živim tamo iako se prije nismo poznavali. Žena mu je preminula u veljači 2023., mi smo se upoznali u srpnju, kratko nakon toga smo se počeli viđati i sve se nekako brzo odigralo, iako sam stalno usporavala, govorila da je možda prerano, postavljala granice itd., stalno razgovarala s njim o tome, no on nije odustajao, a meni je bilo teško maknuti se, i još uvijek jest. Upoznala nas je moja najbolja prijateljica koja sa mnom ne razgovara zbog odnosa s njim jer ni u kojem smislu ne podržava tu vezu. Zašto me je stalno sram? Je li zbog toga što mislim da ne bismo trebali biti skupa, da je prerano. Mislim da mu time što smo skupa radim još gore jer bi trebao tugovati i proživljavati emocije kakve god one bile, a on kaže da to nije tako. Jako sam zbunjena, ne mogu svojima reći za naš odnos, ne mogu prevaliti to preko usta, osjećam se izgubljeno, često mi se plače zbog toga, ali ne znam kako si pomoći. Imali smo i nekoliko trzavica u vezi s drugim curama na početku jer mi je skrivao informacije i ne bi mi govorio sve, i mislim da tu postoji problem jer mu nikako ne mogu vjerovati. I u svađama zna biti grub, ne želi raspravljati. Preferira i grub spolni odnos… ne znam što napraviti, osjećam se krivom što sam uopće započinjala odnos.
Unaprijed zahvaljujem na odgovoru.
Lijep pozdrav,
X
Odgovor
Draga X,
iz Vašeg se pisma može iščitati da Vam ovaj parterski odnos izaziva uglavnom neugodne emocije i stanja: sram, zbunjenost, pritisak, nepovjerenje, strah, osjećaj krivnje. Reakcije okoline također izazivaju neugodu i nesigurnost; prijateljica koja vas je upoznala ne podržava Vašu vezu, s roditeljima ne možete ni podijeliti da ste zajedno. Pitam se jesu li Vaše reakcije odraz neugode zbog onoga što nas sve katkad muči, a to je briga: ˝Što će ljudi reći?˝, ili Vaš intenzivan odgovor na unutarnju dilemu: ˝Je li ovaj odnos za mene dobar?˝, ili su možda te reakcije odgovor na oba pitanja? Je li prijateljica protiv veze jer smatra da je neprimjerena ili je zabrinjava (i) nešto drugo u vašem odnosu?
Jedan je aspekt Vašega srama, koliko razumijem, čini se uzrokovan njegovim doživljenim gubitkom i Vašim osjećajem da još nije vrijeme da započinje nov partnerski odnos. Osobni proces žalovanja vrlo je individualan i zaista ne postoji pravilo kako je ispravno žalovati, no postoje neke društvene norme i očekivanja koja također mogu utjecati na našu percepciju ispravnosti i primjerenosti.
Sram je višeslojna emocija i često može pokretati druge emocije, a da toga nismo ni svjesni. Iskustvo srama, taj osjećaj da činimo nešto nečasno ili nedolično, može vrlo intenzivno djelovati na to kako doživljavamo sami sebe. To je jedna od onih emocija koje mogu rasti i preplaviti nas na mnogo načina, utjecati na našu dobrobit i ometati nas da živimo život kakav želimo. Osjećaj krivnje i srama sigurno nisu osjećaji koje bismo željeli osjećati, no i neugodne emocije za nas imaju važnost, daju nam neku informaciju.
Da biste sebi pomogli razumjeti vlastite reakcije i osjećaje kao i donošenje odluke o budućnosti ovog odnosa, možete sebi postaviti pitanja: što me je privuklo tom čovjeku, je li po nečemu on dobar izbor za mene, postoji li razlog zbog kojega ne želim izgubiti ovaj odnos? Mogu li vratiti povjerenje u njega, možemo li razgovarati tako da se osjećamo uvaženo, da se razumijemo? Kakav je partnerski odnos u kojem želim biti, kakvog partnera želim, kakva partnerica ja želim biti, kako bih se željela osjećati u vezi? Kako ću znati da sam u dobrom partnerskom odnosu?
Imati sugovornika s kojim možete podijeliti svoje osjećaje i brige, odgovarati na ova i još brojna druga pitanja, može biti od velike pomoći. Ako to ne može biti prijateljica ili roditelj, možete se obratiti stručnjaku za mentalno zdravlje s kojim možete proširiti razumijevanje vlastitih osjećaja, potreba i reakcija.
Ivona Maričić Kukuljan, psihologinja i psihoterapeutkinja
