Pismo
Ostavlja me žena. Imamo sina od tri godine, zbog financijskoga stanja ostat će u mom stanu do kraja ljeta kada namjerava uzeti stan u blizini kako bismo zajedno odgajali dijete kao “prijatelji”.
Kako se postaviti prema njoj, prema djetetu, trebali se nastaviti družiti zajedno ili odvojeno čuvati dijete. Još se nadam da će je to proći, želim sačuvati obitelj i zabrinut sam za dijete.
Odgovor
Dragi čitatelju,
razdvajanje partnera izrazito je težak i stresan proces, a kada su u to uključena i djeca, briga za njihovu dobrobit postaje dominantan problem.
No čini mi se da bi bilo dobro da definirate o čemu se zapravo radi. Nadate se da je opisno prolazna faza i da želite sačuvati obitelj, ali važno je jasno razlučiti je li to stvarno ostavljeno kao mogućnost s njezine strane ili je to Vaša želja. Prekid odnosa podrazumijeva proces žalovanja, a jedna je od stepenica i prihvaćanje. No ako je to otvorena opcija, onda je bolje ne “isprobavati” odvajanje jer prije svega morate misliti na vaše dijete. Ako je razdvajanje neizbježno, važno je fokusirati se na to kako organizirati zajedničko roditeljstvo. Dobro bi bilo dogovoriti se o tome kako ne bi došlo do nagađanja i pretpostavki na temelju njezina ponašanja.
Kad je riječ o vašem sinu u dobi od tri godine, djeci najviše znači stabilnost i predvidljivost te osjećaj da su oba roditelja prisutna i emocionalno što stabilnija. Manje je važno kako vas dvoje nazivate svoj odnos i je li riječ o “prijateljstvu”, puno je važnije da svakodnevica djeteta ostane jasna i dosljedna. Na dijete ne utječe u tolikoj mjeri razdvojeno kućanstvo kao takvo, već napetost, sukobi ili nesigurnost koju roditelji nesvjesno prenose, čak i kad pokušavaju to sakriti.
Roditelji koji se razdvajaju trebali bi nastaviti svoj partnerski odnos u domeni odgoja djeteta jer je važno da dijete i dalje ima osjećaj da ste vi tim. Ali to ne podrazumijeva i zajedničko provođenje vremena kao da se ništa nije promijenilo jer tada dijete dobiva dvosmislene signale. Najvažnija je konstruktivna komunikacija o djetetovim potrebama i dosljedan dogovor o tome gdje dijete spava, kako se organizira viđanje i tko je za što odgovoran.
Važno je da se u ovom procesu usmjerite i na sebe i svoje emocionalno stanje. U procesu prihvaćanja tako velikih životnih promjena katkad je potrebna stručna podrška. Ohrabrujem Vas ovim putem da ju zatražite.
Tamara Milovanović, psihologinja
