Pismo
Pozdrav,
moje je pitanje: kako se natjerati da potražim pomoć stručnjaka?
Već sam se javila prije možda mjesec dana vezano za jednu traumatičnu situaciju koju sam doživjela prije tri godine, a prati me do danas. Odgovor od stručnjaka sam dobila i iako sam se osjećala malo lakše kad sam ga pročitala, na kraju dana sam se jednako osjećala i problem nije riješen. Osjećaji poput depresije, anksioznosti, opsesivnosti, nedostatka vlastita identiteta, nemogućnosti održavanja prijateljstva itd. prate me već skoro deset godina. I svake je godine sve gore i gore. Nije važno što napravim. Koliko god prijatelja promijenim, poslova, škola, fizički izgled – svi osjećaji i problemi koji me guše i dalje su pristutni. Otišla sam psihologu prije možda dvije godine. Obavila sam jednu seansu, no bilo je preskupo da bih nastavila. Jedna seansa je tada iznosila 50 eura. Nisam imala neka dobra primanja tada, a nemam ih ni sad. Vidjela sam da se nude neke besplatne opcije, što se tiče psihološke pomoći. No ne znam kako skupiti hrabrost i otići razgovarati o svemu uživo s nekim. Ne znam otkud bih započela. Da započnem s ovim što me trenutačno muči? Nije me toliko ni strah da bi me psihologinja osuđivala, ali već samo to da ću sve to morati izgovoriti naglas, stvara mi osjećaj anksioznosti. A s druge strane znam da i nemam više drugu opciju. Uskoro ću imati 23 godine. Znam da sam još mlada, ali se ne osjećam tako. Osjećam se kao da trošim godine na izolaciju i depresiju, za razliku od drugih ljudi mojih godina. Želim se popraviti, želim postati mentalno zdrava, ali kao da se bojim nečega. Kao da se bojim da će me nešto ili netko, ako si dam šansu da se popravim, opet doći srušiti. Pa mi je lakše jednostavno ostati srušena nego se probati dignuti. U pomoć!
Odgovor
Draga djevojko,
drago mi je što se ponavljano javljaš i sada, kako ja to razumijem, s jednom perspektivom i pitanjem koji nose ideju dugoročnog rješavanja problema.
Pitaš se kako se natjerati i potražiti pomoć stručnjaka? Meni se čini da ti već tragaš za odgovorima, za rješenjima, za novim idejama i onime što osjećaš da ti može pomoći. Sve ovo što pišeš govori mi da si već krenula u proces promjene, da eksperimentiraš s nekim izvanjskim, fizičkim promjenama, možda nekim novim odabirima prijatelja… međutim, jedina osoba u čijem se društvu moraš osjećati ugodno, prihvaćeno, voljeno, zadovoljno, opušteno… si upravo ti! Od sebe ne možeš pobjeći (i ne trebaš) i sa sobom ćeš još dugo, dugo živjeti tako da se najprije trebaš upoznati kako bi se mogla „njegovati“ i ugađati tako da zadovoljiš svoje potrebe.
Sve te promjene koje priželjkuješ i koje su moguće, dogodit će se u nekome vremenskom razdoblju. Spominješ da svi izazovi koji ti, nekako, ne daju da ideš naprijed traju desetak godina. Sve što se sakupljalo dugi niz godina, ne može se promijeniti „preko noći“. Za sve treba vremena. Osim vremena, mislim da je potrebno sve izgovoriti naglas, povjeriti se drugoj osobi, podijeliti teret, izbaciti iz sebe sva „tištenja“ i zabrinutosti i čuti se kako naglas o tome progovaraš. I osjetiti anksioznost, odnosno osloboditi je i dopustiti joj da izađe iz tijela, pustiti je van na slobodu. Kako ti se to čini? Anksioznost koju spominješ isto ima neku svoju funkciju. Možda je nastala kao posljedica neke egzistencijalne nesigurnosti i dugogodišnje nemogućnosti ostvarivanja bliskih kontakata, no sada je tu kao prilika za vlastiti rast. Kada bi ona mogla pustiti glas, što bi ti rekla?
Kažeš da te problemi i osjećaji guše. Vjerujem da je teško svaki dan ustajati i odlaziti na posao s takvim osjećajima. No ti ne posustaješ! Ideš naprijed, boriš se jer možda ipak negdje u daljini postoji tračak svjetla, optimizma, lagodnijeg i ispunjenijeg života. Prema njemu si, vjerujem, krenula.
Spomenula si „da te nije toliko strah da bi te psihologinja osuđivala“. Tu ti odmah moram reći da nitko, ali baš nitko tko ti želi pomoći u ovom teškom životnom razdoblju, nema pravo osuđivati tvoje postupke, tvoje izbore, tvoj život… Ima jedna zgodna brošura koja ti može pomoći u razumijevanju odnosa terapeuta i klijenta i koja ti može dati nove uvide u tvoja vjerovanja vezano za sam terapijski proces. Možeš je pročitati na ovom linku – https://udruga-uzor-rijeka.hr/wp-content/uploads/2023/04/mitovi-legende-o-mentalnom-zdravlju-final-2.pdf
Imaš jaku želju i volju promijeniti stanje. To je već golema u samom startu. Nekako mislim da ti ni hrabrosti ne nedostaje. Možda samo malo poticaja i novog razumijevanja odnosa koji nastaje u tom procesu promjene. Iz vlastita iskustva, nije nužno da sada znaš s čime bi započela seansu u trenutku kada sjedneš nasuprot stručne osobe. Nije uopće nužno da znaš što ćeš prvo reći. Možeš možda samo doći i reći baš to, da ne znaš otkud početi raspetljavati situaciju. To je isto izvrstan početak. Ne moramo mi nužno sve znati. Odakle god krenula, u koju god tematiku ušla, ti uvijek govoriš o sebi, samo možda na neki drugi način. Pusti stručnjacima da svojim pitanjima razvijaju priču i da zajedno dođete do nekih novih, za tebe važnih i vrijednih uvida. Kako ti se čini to da te netko vodi, a ti samo puštaš?
Želim ti da za sebe odabereš promjenu kakvu želiš te ti prilažem link sa svim besplatnim savjetovalištima u Rijeci. https://zzjzpgz.hr/wp-content/uploads/2023/01/TABLICA.pdf
Sretno!
Ana Fabijan, psihologinja
