Pismo
Prije skoro godinu dana upoznala sam jednog momka na skijanju. Ja imam 21., a on 31. godinu. Bio je moj instruktor. Prema meni se odnosio prilično prisno, ali mislila sam da je to zato da se opustim, jer sam se baš bojala.
Smetala mi je njegova pažnja jer sam znala da je stariji deset godina (to mi sada ne predstavlja problem, ali tada jest).
Smetalo mi je toliko da sam htjela naći drugog instruktora. Ipak sam ostala kod njega. Zadnjeg dana skijanja, kada sam krenula kući, rekao mi je da ćemo se naći na jednoj stazi kako bih mu platila. U tom sam trenutku shvatila da mi je žao što se rastajem od njega.
Te večeri mi se javio s pitanjem jesam li stigla kući. Nekoliko smo se dana kratko dopisivali, mislila sam da je to to. Nismo se čuli nekih 15 dana i onda smo se zapratili na Instagramu. Otad (to je bilo negdje sredinom siječnja ove godine) čujemo se svaki dan. Događalo se da se ne čujemo dan/dva, ali smo zapravo stalno u kontaktu. U međuvremenu probudile su se emocije s moje strane i ja sam mu to priznala, a on je rekao da ima neriješene situacije iza sebe. Nekoliko mjeseci nakon toga saznajem da ima djevojku i od tog trenutka psihički padam. Budući da je on organizator nekih događaja, pomagala sam mu u tome i bila stalno uz njega. Nakon toga dogodilo se da smo spavali, a dva dana nakon toga otišli na put u Zagreb zajedno… Ubrzo nakon toga on se udaljava od mene pa se opet približava. Jednom mi je rekao da mu treba odmor i da jedva čeka da odmori mozak i ode na more. Na pitanje s kim ide, rekao je da ide sam. Otišao je s tom djevojkom. Psihički sam padala iz dana u dan. Ubrzo nakon toga odlučujem da moja prijateljica toj njegovoj djevojci sve kaže (oni su bili pet godina u vezi). Ona je njega napala i raskinuli su. Blokirani su i ne čuju se. Međutim, nakon toga slijedi udaljavanje od mene. Već četiri mjeseca se nismo vidjeli, a čuli smo se svaki dan. On ne zna da sam ja ta koja je rekla toj njegovoj curi (odnosno moja prijateljica). Stalno sam ga molila da se vidimo i tražila vrijeme za sebe. Zadnji put kad sam ga pitala prije pet dana, rekao je da u svojoj glavi mora sve poslužiti jer zna da ću imati 1000 pitanja na koja treba dati odgovor. Jučer sam krenula do marketa i srela ga. Rekla sam mu da sam ga vidjela i on je napisao da žuri do grada, ali kada bude u povratku može mi se javiti da mi nabaci 5… Rekla sam da nema veze i pošto žuri, neću ga zadržavati. On se izderao na mene i osjećam se krivom. Kaže, da mi je stalo, izašla bih i na minutu. Deset dana prije toga rekao mi je da mu je majka u toplicama (njegovu mamu poznajem jer sam bila na slavi kod njih) i odlučila sam je posjetiti. Otad smo nas dvije svakodnevno u kontaktu. Ona mi se javi, mnogo me voli, volim i ja nju. Predobra je žena i pažljiva. Kaže da navija za nas.
A ja svaki dan plačem zbog njega. Plačem jer u četiri mjeseca nije mogao naći pola sata vremena za mene. Ne znam što da radim i kako da ga opet približim sebi…
Odgovor
Draga čitateljice,
hvala što si nam se povjerila i ispričala svoju priču. Vidim koliko ti je trenutačno teško i koliko su tvoje emocije snažne i isprepletene. Istodobno osjećaš tugu jer žaluješ za odnosom koji trenutačno nemaš, ali i uzbuđenje jer se radi o muškarcu koji te jako privlači. Takav spoj emocija može biti jako iscrpljujući pa je sasvim očekivano da se trenutačno osjećaš zbunjeno i preplavljeno.
Upoznala si muškarca koji je od samog početka ostavio na tebe dojam, i od tada ulažeš puno energije i truda kako bi taj odnos opstao. Nije sasvim jasno je li vaš odnos ikada bio službeno definiran, ali u ovoj situaciji to i nije presudno. Ono što se može zaključiti jest da ste imali intimnost, putovali ste zajedno, dijelili zajedničke trenutne, a čak si ostvarila kontakt s njegovom mamom. Sve su to elementi koji inače prate odnose kroz koje se želi izgraditi bliskost.
No onda se dogodio važan preokret kada si doznala da ima djevojku s kojom je u vezi pet godina. Iz tvog upita prepoznajem tvoju unutarnju borbu istodobnog privlačenja i odbijanja – privlači te taj muškarac na fizičkoj i psihičkoj razini, no s druge strane odbija te spoznaja da je u isto vrijeme kad je bio s tobom imao vezu s drugom djevojkom. Sve to stvara osjećaj nesigurnosti pa se, sasvim očekivano, pitaš možeš li nešto poduzeti kako bi ga mogla „opet približiti“.
Zaljubljivanje je predivno i doima se kao da smo u nekom drugom svijetu. U tom razdoblju vidimo samo ono pozitivno u drugome, mislimo na tu osobu, spavanje i hranjenje nam postanu manje važni, a sve što radimo želimo podijeliti s tom osobom. Neki psiholozi kažu da razdoblje zaljubljivanja traje tri godine i da je to razdoblje „ružičastih naočala“ u kojem partnera promatramo u idealiziranom svjetlu. Tek nakon tri godine počinjemo jasnije uočavati njegove stvarne osobine i procjenjujemo jesmo li zaista kompatibilni. Ovo spominjem kako bih ti pomogla razumjeti zbog čega te isti muškarac može istodobno snažno privlačiti, ali i duboko povrjeđivati.
U zaljubljivanju nema jasnih recepata i konkretnih koraka što možemo napraviti da bismo se nekome svidjeli. To možda postoji u popularnim časopisima, ali ne i u stvarnom životu.
Ako je ta osoba netko tko ti je jako važan i netko koga želiš uz sebe, možeš se nježno zapitati što te privuklo na njemu. Što vas je spojilo? Imate li kakve zajedničke interese? I, naposljetku, koje su vas situacije do sada odvajale, a koje zbližavale. U tim odgovorima katkad se pronađe više jasnoće nego što očekujemo.
Lijepo je i važno što si u njegovoj mami pronašla osobu od povjerenja. Ipak, važno je zadržati svijest da njezin odnos prema tebi, koliko god bio topao, ne određuje nužno i njegov stav. Roditelji imaju svoje želje i dojmove, ali njihova očekivanja ne moraju nužno odražavati realnost odnosa.
Svakako je dobro potražiti mišljenje i savjet neke osobe koja vas oboje poznaje – naposljetku, dvije glave ipak bolje misle od jedne.
Odnosi su nam jako važni. Oni su naše zrcalo. Na temelju toga kakvi smo mi prema drugima i kakvi su drugi prema nama, stvaramo sliku o sebi, ali i jasnije prepoznajemo što želimo i što zaslužujemo.
Zaključno, dopusti sebi vrijeme da usporiš, da osluškuješ što ti treba i da procijeniš što te ovaj odnos naučio o tebi. Katkad odgovor nije u tome kako nekoga „vratiti“, nego kako sebe podržati dok tražiš odnos u kojem će tvoje emocije, vrijeme i povjerenje biti uzvraćeni jednako snažno.
Za kraj, s tobom želim podijeliti citat argentinskog psihoterapeuta Jorge Bucaya „Ne molimo ljubav. Ne tražimo je. Ne zahtijevamo je. Samo joj dajemo prostor da se dogodi.“
Gracia Dekanić Arbanas, mag. psych.
