Pismo
Poštovani, pozdrav. Muči me zadnjih godina depresija, ne znam izraziti svoje strahove, emocije, toliko toga držim u sebi, imam manjak samopouzdanja, manjak energije, osjećam kako tonem, muče me brige poput kredita, poput nemanja svog prostora da se isplačem katkad nasamo. Osjećam veliku tugu u svome srcu i u svojoj duši zbog koje sam puno griješio i povrijedio ljude koje volim i do kojih mi je stalo. A jedna je od tih osoba i moja bivša draga koja me napustila nedavno, a velikim sam dijelom ja kriv za to. Toliko mi nedostaje, a bojim se da sam je zauvijek izgubio. Plačem u sebi. Jednostavno, sve me pritišće i ne znam više kako dalje. Nadam se da Bog nije odustao od mene. I da će me izbaviti, vratiti me na pravi put, a i hvala Vama ako mi možete pomoći ili mi reći za kakvu stručnu osobu u Rijeci s kojom bih mogao uživo porazgovarati. Jer pomoć mi treba. Hvala.
Odgovor
Dragi mladiću!
Puno se emocija nakupilo posljednjih nekoliko godina koje, ako sam dobro razumjela, držite u sebi, skrivate od drugih, potiskujete ih. Nije to ništa neobično jer smo kroz odrastanje često dobivali poruke iz okoline da je emocije, pogotovo one neugodne, bolje izbjegavati, distancirati se od njih. Nitko nas nije učio kako biti emocionalno pismeniji i kompetentniji. Međutim, neprepoznate i neprorađene emocije ne nestaju, već s vremenom postaju intenzivnije te uzrokuju još veću bol i patnju s kojom se ljudi često neadekvatno nose. Neznajući što ih zapravo muči i koje su njihove stvarne potrebe, pribjegavaju neadekvatnim obrascima ponašanja. Neki piju, neki se prejedaju, neki su stalno na društvenim mrežama ili pretjerano rade… U Vašem slučaju radi se o nečemu što je povrijedilo ljude koje volite pa je to rezultiralo i dodatnim emocijama tuge i krivnje. Gubitak koji ste nedavno doživjeli dodatno vas je ranio, pojačao tugu, izazvao osjećaj da tonete, a Vi sebi ne dopuštate plakati.
Vidim da vjerujete u Boga. Kada je teško, ljudi su ti koji bi često najradije odustali od svega, ali ne Bog. Bog ne odustaje ni od koga; u njegovim očima nitko nije gubitnik. Nije li Isus mnoge od takvih „gubitnika“ izabrao za svoje učenike i baš s njima proveo veći dio svoga života? Sada tražite pomoć i to je nakon toliko godina provedenih u tuzi i strahu najbolje što možete. U Rijeci postoje udruge u kojima možete dobiti besplatnu savjetodavnu pomoć, poput Terre ili UZOR-a, ali ja bih Vama osobno preporučila da u Svetištu Majke Božje Trsatske potražite fra Krunoslava Kolarića koji je ujedno psiholog i terapeut. Vjerujem i od srca Vam želim da u razgovorima pronađete put do sebe!
Nataša Jelenić Herega, psihologinja