Pismo
Izgubila sam samu sebe, više me ne zanima ono što me prije veselilo, dobila sam puno kila zadnjih godina jer jedino čemu se veselim jest što ću jesti i kada.
Plačem bez ikakva predznaka da ću se rasplakati i dosta mi je svega.
Najradije bih nestala.
Odgovor
Draga djevojko,
ovo što ste opisali u svome kratkom upitu odgovara simptomima depresije. U depresiji ljudi gube interes za aktivnosti koje su ih prije veselile; plaču, naizgled, bez razloga; imaju osjećaj da su izgubili sami sebe; katkad razmišljaju poput Vas – da bi najradije nestali. Prekomjerno jedenje kompenzacijska je strategija jer na taj način, barem nakratko, doživljavaju ugodu. Posljedično dobivaju na težini i tjelesnoj masi (što se dogodilo i Vama) pa su zbog toga frustrirani, i začarani krug nezadovoljstva se nastavlja.
Depresija je bolno iskustvo koje bi svi najradije izbjegli. Žele se osjećati bolje, ali ne znaju kako to postići. Nekim svakodnevnim naporima ta se patnja može prevladati. Ti su napori prvenstveno usmjereni na povećanje aktivacije, što zvuči paradoksalno jer je baš motivacija za aktivnosti smanjena. Međutim, naše ponašanje je pod utjecajem naše kontrole i jedino na to što činimo možemo utjecati. Zato je na samom početku važno osmisliti svakodnevne stvari poput pojačane tjelesne aktivnosti, angažmana u nekim hobijima, komunikacija i druženje s osobama od povjerenja, pravilna prehrana i osmišljavanje dnevnog jelovnika, a za koje se zna da su povezane s boljim raspoloženjem. Malim stvarima činimo napredak koji onda ima domino efekt te potiče promjenu.
Iako možemo činiti stvari kojima sami sebi pomažemo, to svakako nije ni lako, ni brzo, a katkad ni dovoljno. Obrasce razmišljanja koji podržavaju depresiju lakše je prepoznati i promijeniti uz pomoć stručne osobe. Depresija se danas uspješno liječi različitim metodama, lijekovima ili psihoterapijom, pa uključivanjem u tretman možemo dobiti smjernice i alate kako ovladati svojim problemima, nositi se s teškoćama te poštedjeti sebe prekomjerne patnje. Zbog toga je zatražiti pomoć psihologa ili psihijatra uvijek dobra opcija.
Nataša Jelenić Herega, psihologinja