Pismo

Muškarac sam. Imam dvadeset godina. Inače sam povučena i sramežljiva osoba, imam vrlo nisko samopouzdanje i vrlo sam nesiguran u samog sebe, a ta nesigurnost je povećala kada sam započeo istraživati svoju seksualnu orijentaciju.

Nemam mnogo prijatelja, zapravo imam samo jednoga, a ni s njim se ne viđam često. Tako da sam uglavnom sam kod kuće s roditeljima, uz koje sam jako vezan. Ovo je ljeto išlo svojim tokom, najveća mi je briga bila pitanje o vlastitoj seksualnoj orijentaciji. Budući da dosad nisam imao ni partnera ni partnericu, ne znam koja je moja seksualna orijentacija. S jedne me strane uzbuđuje seks između dviju lezbijki, ali puno češće imam fantazije o heteroseksu između muškarca i žene, pri čemu me inicijalno uzbudi muškarac.

Kao mali više sam volio ženske stvari i igračke, dijelom mislim i zbog moje tada najbolje prijateljice kojom sam bio doslovno fasciniran, a koja je jako voljela te ženske stvari, poput plesa ili laka za nokte. Poslije mi takve “ženske stvari” više nisu bile zanimljive. Dolaskom u srednju školu, za mene počinje pakao što se tiče moga samopouzdanja, imao sam osjećaj da je svedosadašnje samopouzdanje doslovno nestalo, i tada sam počeo propitivati svoju seksualnu orijentaciju. Prije nekoliko tjedana pročitao sam članak o transrodnosti, na koji sam slučajno naišao, i taj me članak previše uznemirio i uplašio jer sam pomislio da sam ja transrodna osoba. Nikad, pa ni sada, nisam imao/nemam potrebu da mi se drugi obraćaju u suprotnom rodu.

Rekao bih da se osjećam ugodno u svome tijelu, i ne smatram da mi nedostaju obilježja suprotnog spola. Osim što sam se kao mali volio igrati sa ženskim igračkama, nikada nisam pokazivao nikakve ženske osobine, jedino nikada nisam bio grub, kao što je većina drugih mladića, i nisam volio nogomet. Jako sam zbunjen vezano uz moju seksualnu orijentaciju. Iako sam u nekim razdobljima života više volio žensko društvo i ženske stvari i aktivnosti, ne sjećam se, kao ni moji roditelji, da sam nekada želio postati žena/djevojčica, iako sam, kako sam već rekao, volio, a posebno u ranom djetinjstvu, više “ženske” stvari.

O tome sam razgovarao sa svojom psihologinjom koja smatra da određene moje seksualne fantazije nisu povezane s transrodnosti, već da je to što mi se sviđaju hetero muškarci neki oblik traženja, i da se na njih uzbudim jer im se divim. Sa svojom sam psihologinjom podijelio i to kako mi se zna dogoditi da se, kada sam sâm, a često nemam društvo, retrospektivno sjetim nekih događaja u kojima sam sudjelovao, ali ne vidim sebe u tome već neke žensku osobu koja izgleda kao moja jako dobra prijateljica iz djetinjstva s kojom sam bio previše vezan, samo sam joj promijenio ime u neko drugo koje mi se svidjelo.

Psihologinje s kojima sam o tome razgovarao smatraju da je to produkt moje dosade, i velike socijalne izoliranosti, i da sam tako sam sebi stvorio svoje društvo. Nikada prije nisam razmišljao o transrodnosti, i ne sjećam se da sam ikada želio biti drugog spola. Ali otkako sam pročitao taj članak jako sam uznemiren, i jedino što mi se vrti po glavi jest “bi li bilo bolje da sam žensko”, “kako bi bilo da sam žensko”, i mnogo drugih stvari zbog kojih sam postao suicidalan i otišao k psihijatru. O tome sam razgovarao s njim, nakon čega mi je dijagnosticirana depresija i anksioznost, što, umjesto da mi to pomogne da otkrijem uzrok tih misli, meni je samo palo na pamet da sam pročitao kako su rodno disforične osobe često depresivne i anksiozne.

Propisani su mi antidepresivi. Nikada prije takvo što nisam čitao jer nikada nisam imao osjećaj da sam u krivom tijelu. Inače sam jako sklon panici zbog različitih bolesti; samo sam ovo ljeto bio na tri specijalistička pregleda u bolnici, a sve je krenulo tako da sam određeni simptom guglao i odmah s posumnjao na najgoru bolest. Od svojih sam roditelja tražio da me odmah pod svako cijenu odvedu k liječniku i na kraju su se za sve te bolesti moja sumnja, strah i panika pokazali kao potpuna neistina.

Psihologinja smatra da nisam transrodna osoba i svaki put kada to čujem osjetim veliko olakšanje (definitivno je to ono što sam želio čuti) i dobro se osjećam otprilike 24 sata. A onda se te se misli ponovno vrate, još intenzivnije. Osjećam se loše i jako me strah pitanja: “Što ako sam transrodna osoba” iako obje psihologinje s kojima sam razgovarao smatraju da to gotovo sigurno nije slučaj kod mene, već da su te moje teške misli rezultat anksioznosti. Teško mi je razmišljati o budućnosti. Ljubazno molim za vaše mišljenje!

Odgovor

Dragi mladiću,

s velikim oprezom odgovaram na Vaš upit. Spominjete da ste o istoj tematici razgovarali s dvije psihologinje i psihijatrom pa vjerujem da oni u neposrednom kontaktu imaju mnogo više potrebnih informacija te Vam mogu ponuditi puno više negoli ovaj odgovor.

Obično osobe postavljaju online upite prije nego što zatraže pomoć. Kod Vas je to išlo drukčijim redoslijedom. To što i nakon rada s nekoliko stručnih osoba i dalje postavljate pitanje nesigurnosti o svojoj seksualnoj orijentaciji ili rodnom identitetu upućuje me na promišljanje da problem zapravo ne leži u tome, već možda u nametajućim, intruzivnim mislima koje se stalno vrte u Vašoj glavi.

Intruzivne misli imaju širok raspon tema kojima opsjedaju osobu, od bolesti, zaraze, religioznih ideja, nasilja pa i onih koje unose sumnju i nesigurnost u rodni identitet. Čitanje članka o transrodnim osobama može dovesti do toga da netko preispita vlastiti rodni identitet, što je savršeno zdravo i za neke može dovesti do ispunjavajućeg i odgovarajućeg rodnog prijelaza. Za mnoge ljude to je prolazna misao koja nestane, dok se kod nekih ta trenutačna sumnja može pretvoriti u sve dublji krug opsesija i kompulzija. Osobe s transrodnim opsesivnim mislima usredotočene su na to da sa sigurnošću saznaju jesu li njihove misli znak skrivene, neprepoznate želje za promjenom roda, a nesposobnost toleriranja neizvjesnosti (ne samo ideje da bi osoba mogla biti transrodna) stvara tjeskobu i pokreće poremećaj. Osobe očajnički žele osloboditi tjeskobu i neizvjesnost tzv. kompulzivnim ponašanjem, kao što je provjeravanje emocija, pregled sjećanja, traženje uvjeravanja, umirivanja od strane drugih i istraživanje. U Vašem upitu vidljiva su upravo ta ponašanja: u početku ste propitivali seksualnu orijentaciju, sada Vas je više zaokupila tema transrodnosti; istražujete sjećanja i propitujete znači li išta to što ste se voljeli igrati „ženskim“ igračkama; razgovarate  s različitim stručnjacima tražeći odgovore od njih, što djeluje kao potreba za umirenjem, koje je kratkotrajno; ponavljate sličan upit na ovom portalu kao još jedan vid traženja umirenja; nastavljate s istraživanjem i čitanjem o toj temi… Lako je prepoznati kompulzije koje su vidljive (poput pranja ruku, brojanja, nošenja rukavica, okretanja oko nečega, a koje su reakcija na neke druge opsesivne misli), ali kod Vas su kompulzije mentalne, događaju se u Vašoj glavi i samim time nisu vidljive pa ih nije lako povezati s opsesijom kao problemom.

Naravno, ovo što sam spomenula samo je hipoteza i nikako ne mogu biti sigurna da se radi o tome. Ne znam kod kojih ste stručnjaka bili, ali ja uvijek smatram da je važno za sebe pronaći onoga koji se nekim specifičnim teškoćama bavi više od drugih. S obzirom na to da u Rijeci nemamo referentni centar za procjenu transrodnosti, najbolje bi bilo preko uputnice ići u bolnicu Vrapče kod psihologinje Ive Žegure koja će sasvim sigurno znati prepoznati rodnu disforiju od opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Ako se radi o transrodnosti, onda ćete tamo dobiti i adekvatnu pomoć i podršku, a ako je riječ  o OKP-u, onda se za tretman možete obratiti psihologinji Ines Jakovčić u savjetovalište Nastavnog zavoda za javno zdravstvo PGŽ-a.

Nadam se da sam bar malo pridonijela smjeru kojim ćete ići.

Nataša Jelenić Herega, psihologinja

Podijeli s prijateljima

Slučaj je hitan i ne možeš čekati odgovor?

Ako je slučaj iznimno hitan i ne možeš čekati na naš odgovor, a ti ili netko u tvojoj blizini nalazite se u neposrednoj opasnosti, odmah nazovi 112 ili drugu hitnu službu.

Za pomoć u svim hitnijim slučajevima možeš koristiti i besplatnu mobilnu aplikaciju Heroes Nearby koja spaja ljude koji trebaju pomoć sa zajednicom lokalnih Heroja – prijateljima, članovima obitelji, službama, a po želji i s profesionalcima te dobrim ljudima u tvojoj neposrednoj blizini.

Skip to content