Pismo
Dobar dan. Evo već sam dvije godine doma, rodila sam sina, ima godinu dana. Osjećam se jako nervozno, iscrpljeno, ne znam, kao da je u meni sve potonulo. Pijem antidepresive zoloft, ali imam osjećaj da mi ne pomažu nego me guraju dublje u neku vrstu depresije. Sama sam sa bebom jer muž plovi, nekad ga bake pričuvaju. Sve obaveze oko djeteta redovito obavljam da ne osjeti tu moju neku unutarnju depresiju. Sin me veseli, jedino zbog njega i psa idemo šetati, van se igrati, inače bih bila stalno doma. Ne znam koji je moj problem, zbog čega nemam puno ni volje ni snage. Prije sam doživjela traume, možda sad osjećam posljedice jer i inače kad mi se nešto dogodi tek poslije osjetim tugu ili reagiram i shvatim. Imam toliko životnih želja i svega, ali me jednostavno ništa osim sina ne veseli, i muža kad dođe i moga psa. Svaki dan mi je nekako stresan.
Odgovor
Draga čitateljice,
depresivnu epizodu karakterizira sniženo raspoloženje, gubitak interesa i zadovoljstva u aktivnostima koje su inače pričinjavale zadovoljstvo te manjak energije zbog čega se ljudi često povlače od izlazaka i izbjegavaju socijalne kontakte. Uz to, javljaju se teškoće na planu spavanja i hranjenja. Liječnik koji ti je propisao antidepresive procijenio je da su ti simptomi kod tebe izraženi u mjeri koja ometa funkcioniranje i da ti je potrebna farmakološka pomoć.
Većina ljudi nakon što počne uzimati terapiju (dva – četiri tjedna neprekidna uzimanja) opisuju promjene u raspoloženju, ali i što se tiče energije – osjećaju kao da imaju više snage, a time i volje za različite aktivnosti.
Ako se tebi čini da ti antidepresivi ne djeluju na adekvatan način, važno je to razjasniti s nadležnim liječnikom. No uzimanje terapije je prvi korak kako bi se osoba uopće imala snage pozabaviti problemima s kojima se suočava. Jesi li razmišljala o uključivanju u psihoterapiju? I sama si spomenula da si proživjela traume tijekom života. Takvi događaji i prateći osjećaji ostavljaju traga te ako nisu prorađene, traume mogu nepovoljno utjecati na psihičko stanje osobe u nekom razdoblju života, najčešće kada smo vulnerabilni.
Vrijeme nakon rođenja djeteta jedno je od takvih razdoblja u životu. Postati roditelj znači promijeniti svoj život iz temelja. I to je vrlo zahtjevno i emocionalno iscrpljujuće, pogotovo ako partner nije prisutan određeni dio vremena. Drago mi je čuti da te tvoj dječak veseli i da si mu posvećena. Važno je osvijestiti da je svaki dan s djetetom u određenoj mjeri stresan, prvenstveno zbog nepredvidivosti. Nekada više umara biti kući i brinuti se o kućanstvu i djetetu nego odlasci na posao i svakodnevna rutina. Maleni je navršio godinu dana? Vidim u obrascu da si navela da tražiš posao? Vjerujem da ćeš s pronalaskom posla dobiti potreban odmak.
Povratak na posao nakon porodiljnog dopusta može biti izrazito težak, ali rekla bih i potreban. Koliko god bilo teško ostaviti dijete kući, svakoj ženi (kada postane spremna) potrebno je posvetiti se ponovno sebi i održavati kontakt i s odraslim ljudima. Imaš li neku blisku osobu s kojom možeš podijeliti kako se osjećaš? Ili neku prijateljicu s malim djetetom s kojom možeš katkad prošetati? Dobro dođe društvo jer je važno imati priliku nekome se požaliti i podijeliti brige.
Smatram da su ti potrebne određene promjene za koje vjerujem da si polako spremna. Ipak, bilo bi dobro posavjetovati se s psihijatrom/icom oko same terapije i razmisliti o uključivanju u psihoterapiju kako bi radila na sebi i sve iduće životne izazove lakše svladavala.
Tamara Milovanović, psihologinja
