Pismo
Pozdrav! Katkad imam osjećaj da sam nepotreban višak, da svima samo smetam i donosim probleme. Obično to bude kada s nekim uđem u svađu. Vrlo je lako povrijediti me i uništiti mi dan i tada nerijetko mislim da sam preosjetljiv. Nikad nisam siguran u sebe i nikad ne smatram da sam nešto odradio kako treba. Muka mi je pitati za pomoć i savjet jer znam da me nitko kome se obratim neće razumjeti, već sam probao. Kada god probam nekome nešto reći, ta se osoba doima kao da razgovara sa mnom zbog znatiželje, a ne zbog zabrinutosti. Nekada čak imam osjećaj kao da ljudi žele upravljati mojim životom, ali rijetko. Razmišljam da potajice odem psihologu, ali tako nešto teško mogu sakriti, pa se obraćam stručnjacima ovim putem. Puno hvala unaprijed na odgovoru!
Odgovor
Sviđa mi se Vaša ideja da posjetite psihologa. Ne mislim da treba biti potajice, niti to treba skrivati. Profesionalno povjerenje psihologa uvijek Vam je zajamčeno. Prema mom iskustvu, ljudi koji ne žele dati „na sva zvona“ vijest da idu kod psihologa, uglavnom to uspješno i sačuvaju kao svoju malu tajnu. Neki o tome otvoreno govore jer su osjetili dobrobiti takva oblika rada i svojim iskustvom i primjerom žele potaknuti i druge da se ohrabre.
Katkad je malo potrebno da bismo se osjećali bolje, a to malo može biti i da učinimo nešto za sebe. U Vašem slučaju to bi bio odlazak kod psihologa. Način na koji ste opisali svoje osjećaje i svoj doživljaj sebe ostavlja prostora za kontinuiran rad kroz proces savjetovanja ili psihoterapije.
Istina je da većim dijelom sami kreiramo svoj unutarnji svijet. Jesmo li uvijek objektivni pri vlastitoj procjeni i jesmo li uzeli sve mogućnosti u obzir ? Što ako imamo tendenciju da budemo „stroži“ prema sebi ? Što ako već unaprijed za svoje pokušaje mislimo da neće uspjeti?
Jasno je da će tada i naš unutarnji svijet biti manje ugodan. Zato je važno znati da, koliko god nam je u pojedinim trenucima teško, dobar dio te težine čini i naša interpretacija. Upravo zbog toga moramo si dati opciju da kontinuiranim procesom savjetovanja ili psihoterapije preispitamo svoje stavove, bolje upoznamo sebe i naučimo se bolje odnositi prema sebi, a onda, posljedično, i prema okolini.
Lijep pozdrav,
Anđelko Botica, psiholog
