Pismo
Duže se vrijeme borim s depresijom i strahom od neuspjeha. Otac me dugo mentalno zlostavlja i pod utjecajem alkohola vrijeđa me i prijeti mi. No trenutačno nisam u mogućnosti otići iz obiteljske kuće jer zadnja tri mjeseca nemam primanja. Jako mi je teško uhvatiti se jedne odluke i toga pridržavati jer dva dana imam volje za sve pa onda duže razdoblje nemam volje ni za što. Često mi se jave misli kako bi najlakše bilo da me nema, ali nisam još nikada razmišljala o suicidu.
Prošle sam godine išla psihologu, ali si to već duže vrijeme ne mogu ponovno priuštiti, a znam da mi je stručna pomoć i te kako potrebna. Koliko god znam da ću se na kraju nekako uspjeti izboriti za sebe, sve mi se ipak čini nemogućim, kao da sam upala u neki krug iz kojega ne mogu izaći. Imam bliske prijatelje koji su mi potpora i pomažu koliko mogu, ali se jako mučim sama sa sobom.
Završila sam faks vani prije godinu dana i trenutačno imam problema s papirologijom zbog inozemne diplome. Sve me to dodatno stresira i zabrinjava jer ne mogu raditi u struci, a imam osjećaj da mi vrijeme “ide”.
Htjela bih reći da mi je jako drago što se otvorila ovakva udruga jer znam koliko se mladi ljudi poput mene bore sa psihom, a, na žalost, to je kod nas još tabu tema.
Odgovor
Draga djevojko,
hvala ti na javljanju.
Prepoznajem da ti je u obiteljskoj kući, u prijetećoj i neprijateljskoj atmosferi, izrazito teško. No tvoja vjera i znanje da ćeš se na kraju nekako uspjeti izboriti za sebe ono su što te drži. Iskustva uspjeha koja imaš u dosadašnjim takvim situacija vrlo su važna i poticajna. To su tvoje snage, goleme snage koje te guraju naprijed.
Jednako je važna i podrška okoline, prijatelja i bliskih ljudi koji te razumiju, čuju, prihvaćaju i uvažavaju. Prijatelje možemo birati, roditelje i obitelj ne možemo. Obitelj nam je dana, njezini članovi mogu biti podržavajući, a mogu za nas biti i toksični. Što učiniti kada član obitelji uništava naš život svojom negativnošću, zlostavljanjem? Kako se nositi s osjećajima, idejama o obavezama, možda zbunjenošću, možda izdajom i boli? To su sve pitanja koja si postavljamo u takvim situacijama.
Misliš li da si svojoj obitelji nešto dužna? Ili da je otac ipak otac pa si može dopustiti ovakva ponašanja? Ili ti je bliskija ideja da pozicija oca, sama po sebi, ne donosi veća prava i moć u odnosu na dijete?
Roditeljska uloga vrlo je složena i odgovorna te uključuje balansiranu brigu za nesmetan rast i razvoj na svim poljima. Na žalost, ne shvaćaju svi roditelji jednako svoju veliku životnu zadaću. Često se brinu o svojim potrebama, iz njih progovaraju i slijede ih, zanemarujući potrebe djece. Ti govoriš o dugotrajnom zlostavljanju koje si trpjela, a koje je prisutno i danas. Neka istraživanja govore da zlostavljanje i zanemarivanje u djetinjstvu povećava rizik od depresije za nekih pedesetak posto. Budući da spominješ svoja depresivna stanja, zanima me jesi li otišla liječniku? Imaš li kakvu terapiju? To bi ti možda pomoglo pri gubitku volje koji navodiš. Velikim se dijelom možeš samomotivirati, no nedostaje još samo ono malo da ustraješ, da se ne vraćaš u isti krug, kako i sama kažeš, da provedeš svoju odluku do kraja.
Pada mi na pamet da možeš raditi bilo koji drugi posao izvan struke dok se papirologija ne sredi. Na protok vremena i proceduru oko papirologije ne možeš utjecati, ali možeš na sve ono što je u domeni tvoga činjenja. Iz pisma zaključujem da ostajanje u ovakvu okruženju ne pogoduje tvom stanju i mentalnom zdravlju trenutačno. Kažeš da vrijeme ide! Vrijeme će uvijek ići, no ovisi gdje ćeš ti u tom vremenu boraviti i na koji način će se drugi prema tebi odnositi u tom istom vremenu. Izlazak iz situacije u kojoj si sada, sam po sebi bit će lječidben. Ne znam je li ti to jedna od opcija izlaska iz situacije. Imaš li možda kod koga boraviti dok ne pronađeš posao? Svaki je posao stjecanje nekoga novog iskustva i upoznavanje novog kruga ljudi te fokusiranje na neke druge teme koje pričaju drukčiju priču i otkrivaju nove svjetove. Možda je neka novost to što sada također trebaš? Što misliš da bi ti još moglo pomoći? Promisli o tome. Piši o tome. Možda u obliku dnevnika. I to može djelovati terapeutski!
Hvala ti na dijeljenju vlastita prepoznavanja potrebe javnog progovaranja o važnosti mentalnog zdravlja koje je dio našega općeg zdravlja i izvor naše snage. Razvijanje svjesnosti o važnosti ulaganja u sustav podrške mentalnom zdravlju te destigmatizacija osoba narušenoga mentalnog zdravlja proces je koji širimo upravo na portalima poput ovoga. Stručnu pomoć možeš dobiti u obliku besplatnog savjetovanja, npr. u Udrugama Terra i Uzor. Odluči što je za tebe najbolja opcija i uvijek razmišljaj u tom smjeru radeći što voliš, što te ispunjava i što te gura naprijed.
Ana Fabijan, psihologinja
