Pismo
U sretnoj sam vezi s dečkom koji dolazi iz X, njegovi roditelji su trenutačno u postupku razvoda. Teško mi je gledati tugu svoga dečka i njegove sestre jer ne znam točno kako da ih utješim. Njegova majka ima 45 godina i radi kao glavna kuharica već 25 godina, a u braku je s mužem od 51 godinu, koji zna često popiti pokoji gemišt, ali to nije najveći problem. Problem je što on ne želi dati svoju mamu u dom tako da ona živi s njima u kući i stalno se dere na majku i što god da napravi, ne valja. Izdvajam to da majka radi smjene od 10 sati, dolazi doma, kuha za djecu, čisti, sprema, pegla, usisava i nakon toga odlazi u noćnu smjenu, većinom vjenčanja, zabave, okupljanja i rođendani. U vezi sam već dvije i pol godine i u te dvije i pol godine ne znam je li ta žena imala ijedan slobodan vikend, ali uvijek nađe vremena da bude sa svojom djecom. Nažalost, njen muž se ne pokušava promijeniti i često je sramoti pred ljudima, što joj teško pada. I ne pokušava riješiti problem s njegovom majkom. Prije nekoliko dana moj je dečko došao u Zagreb da me vidi, s obzirom na to da pohađam faks, i kaže mi da se majka spakirala i otišla u kuću svoje sestre gdje namjerava privremeno biti dok ne kupi stan. Duboko se nadam da je to neka kriza srednjih godina i da se samo pokušava malo odmoriti i sabrati, ali iskreno ne znam ni sama više što da mislim.
Odgovor
Draga djevojko,
najprije bih ti voljela čestitati na upisu fakulteta u Zagrebu (nadam se da je i izbor u skladu s tvojim željama) i činjenici da studiraš, a i to što si, kako kažeš, u sretnoj vezi. To ističem s namjerom da i ti kod sebe pokušaš primjećivati dobre stvari i biti zbog njih zadovoljna. Jednostavno govoreći, ovisno o tome gdje je tvoj fokus, na stvarima koji su izvor frustracije ili onima drugima koje su izvor zadovoljstva, takvo će biti tvoje raspoloženje. Žao mi je zbog emocionalno zahtjevne situacije kroz koju prolazi obitelj tvoga dečka i lijepo je od tebe što suosjećaš s njim i tražiš načine da mu pomogneš i olakšaš.
No ne možemo preuzimati na sebe tuđe odgovornosti. To što su se njegovi razišli, iz ovih ili onih razloga, ne treba biti izvor tvojih briga, frustracija i problema. Kao što sam rekla, lijepo je da suosjećaš, no suosjećanje i želja da se drugome pomogne nije isto što i samopreplavljivanje tuđim brigama. Važno je znati od sebe otpustiti ono što nije tvoja odgovornost, a preuzeti na sebe upravo one dijelove koje jesu tvoja odgovornost i na njima zadržati svoj fokus.
Da budem jasnija, bojim se da ni sebi ni dečku ni njegovoj obitelji nećeš pomoći brinući se o tome je li kod njegove majke posrijedi kriza srednjih godina, pauza od odnosa s mužem koji zna popiti, premorenost zbog rada u dvije smjene i sl. Tuđi odnos neka bude tuđa odgovornost. Ono što ti možeš jest osluškivati potrebe svoga dečka, pitati ga kako mu možeš pomoći ili što bi ti mogla napraviti da mu bude lakše. Možda je pogrešno i pretpostavljati da je njemu teško, možda je ispravnije razgovarati s njim o svemu što osjeća u vezi sa svojim roditeljima (ili, točnije rečeno, majke i njezina supruga, ako sam dobro shvatila) ili što on već prepoznaje kao izvor svojih potreba. Možda mu je njihovo privremeno razdvajanje donijelo trenutačno olakšanje, ne znam, samo pokušavam potaknuti te da propituješ svoje pretpostavke prije nego što doneseš zaključke. Pretpostavljanje nerijetko vodi nerazumijevanju, stoga ti predlažem da sjedneš i razgovaraš sa svojim dečkom o njegovim željama, osjećajima i potrebama. Isto tako, pozivam i tebe da se na isti način otvoriš njemu. Možda i ti imaš što za podijeliti s njim, a tiče se tvojih roditelja ili možda nekih tvojih starih rana i nezadovoljenih potreba koje vučeš iz djetinjstva i sada nesvjesno projiciraš na dečka i njegov odnos s njegovima. Razmisli o mogućem utjecaju svojih potisnutih potreba. I upamti, samo naši postupci su naša odgovornost.
Želim ti puno uspjeha u otkrivanju svojih stvarnih potreba.
Sretno!
Darija Russo Vilić, dipl. psih.-prof.