Pismo
Pozdrav
Jako mi je teško ovo pisati i voljela bih da ne moram tražiti pomoć, ali došla sam u situaciju da mi je svaki dan težak od trenutka kad se probudim. Imam dijete od četiri ipol godine i supruga koji je divan i ništa mi ne nedostaje, ali me i dalje muče crne misli i pomisli da je bolje da me nema i jednostavno više ne znam kako sama sa sobom izaći na kraj. Suprug zna da sam anksiozna i trudi se pomoći mi koliko god može. Ne želim se ovako osjećati i želim uživati sa svojim suprugom i svojom obitelji i više ne znam što napraviti. Trenutačno samo suprug radi i nemamo dovoljno prihoda da idem na terapiju privatno.
Hvala puno na razumijevanju….
X
Draga X,
žao mi je pročitati da prolaziš kroz teško razdoblje i da se suočavaš s bolnim mislima i osjećajima. Istodobno mi je drago što si podijelila sa mnom svoje iskustvo i potražila podršku. Drago mi je zato što ne moraš kroz svoje teškoće prolaziti sama, i što mogu biti uz tebe i pomoći ti da se osjećaš bolje. Vjerujem kada kažeš da ti nije bilo lako sve ovo pisati, i želim da znaš da te razumijem. Bilo je zaista hrabro od tebe suočiti se s teškoćama, priznati sebi potrebu za podrškom i potražiti pomoć. Potražiti pomoć kada nam je potrebna zahtijeva mudrost i snagu. Time si prvi korak već napravila, i na putu si da se osjećaš bolje. Nadam se da će ti moj odgovor pomoći da dobiješ bolje razumijevanje onoga što ti se događa, da počneš drukčije gledati na svakodnevne situacije i da se izvučeš iz ovoga teškog razdoblja. Sigurna sam da ti to možeš!
Prije svega, htjela bih ti reći da tvoji osjećaji i razmišljanja nisu neuobičajeni. Puno žena (pogotovo majki) suočava se s teškim životnim razdobljima, koji su popraćeni neugodnim osjećajima i teškim, crnim mislima. Iz tvojeg pisma mogu iščitati anksioznost koju spominješ i depresivno raspoloženje. Crne misli koje opisuješ, kao i pomisao da bi bilo bolje da te nema, podsjećaju me na elemente depresije. Dopusti mi da ti objasnim na koji način depresija funkcionira, kako bi i sama mogla bolje razumjeti na koji način možeš sebi pomoći. Depresija je karakterizirana crnim mislima, beznađem i sniženim raspoloženjem. Osoba pritom teže odrađuje svakodnevne aktivnosti, a često se javlja i osjećaj krivnje jer osoba ne uspijeva udovoljiti svim zahtjevima i očekivanjima, ili pak raditi ono što je prije radila. U tom začaranom krugu, osoba počne razmišljati sve više negativno. Negativnim razmišljanjem mozak se nauči u svakodnevnim situacijama tražiti upravo ono negativno (pritom ono pozitivno ignorirati), što samo dodatno pogoršava negativno razmišljanje. Možda si možeš to bolje dočarati tako da zamisliš da imaš sunčane naočale na glavi koje su cijelo vrijeme tu i zbog kojih svijet vidiš tamnije. No kada staviš sunčane naočale je li svijet zaista taman ili se samo tako doima? Vjerujem da ti je odgovor jasan. Isto tako funkcionira i depresija – radi nje sve djeluje negativno i teže nego što možda zaista i jest. S vremenom, kako se osoba suoči s onime što ju opterećuje i počinje aktivno raditi na tome da sagleda situaciju i iz neke druge perspektive (npr. pitajući se: „Mogu li nekako drukčije gledati na ovu situaciju?”), osnaži se i nauči malo-pomalo skidati te naočale. Postupno osoba ponovno uvidi da svijet nije tako taman, već da ima i boje. Vjerujem da ćeš i ti uspjeti skinuti svoje sunčane naočale i ponovno vidjeti sve boje koje život nudi.
Uz depresiju se često javlja i beznađe koje prate i takve misli. Iako to osobu zaista može prestrašiti, bitno je da znaš da je beznađe prolaznog karaktera. To što je danas teško, i što je već neko vrijeme možda teško, ne znači da će uvijek biti teško. Sjećaš li se razdoblja prije nego što si se suočavala s trenutačnim izazovima? Vjeruj mi na riječ kada ti kažem da se ponovno možeš naći u takvom razdoblju. Da bih ti pomogla, voljela bih najprije da uzmeš jedan papir i odgovoriš na sljedeća pitanja:
- Koji su tvoji razlozi za život?
- Pišeš mi da ti u životu ništa ne nedostaje… Možeš li napraviti popis svega onoga na čemu si zahvalna? Popiši što više toga, svakodnevne stvari i one veće.
- Čemu težiš u životu? Što ti je važno (ili ti je nekada bilo važno)? Čime bi se voljela baviti i kako bi voljela provoditi vrijeme?
- S kime možeš razgovarati kada ti je teško? Možeš li se nekome obratiti? Spominješ mi supruga, što je sjajno! U čemu ti on može biti podrška? Ima li još netko u tvojom krugu bliskih osoba kome se možeš otvoriti?
- Što bi savjetovala bliskoj osobi kada bi imala slične misli kao i ti? Koje riječi utjehe bi joj pružila?
Nadam se da su te odgovori na ova pitanja potaknuli (makar malo) da olabaviš one tamne naočale i otvoriš prostor za dolazak lijepih uspomena i toplih riječi. Nadam se da si dobila malo snage za daljnje promišljanje o svojem iskustvu i nastavak rada na tome da se osjećaš bolje. Svaka ti čast, sjajno ti ide!
Da bi bolje razumjela što se događa u tvom životu, pozvala bih te da malo detaljnije promisliš o tome što se događa u posljednjih nekoliko mjeseci u tvom životu. Je li se dogodio kakav značajan događaj koji te uznemirio? Ili su to razmišljanja i osjećaji koji se skupljaju neko vrijeme? Kada je to sve krenulo? Kako si se u početku nosila s time, odnosno što ti je pomagalo da se osjećaš bolje? Uspije li te nešto makar malo oraspoložiti?
Spominješ obitelj – muža i dijete. Što voliš u svojoj obitelji? Na čemu si zahvalna? Možeš li se prisjetiti nekih lijepih uspomena koje si imala s njima te zapisati i njih na onaj isti papir? Pokušaj ih se što jasnije dosjetiti. Vjeruješ li da ćete te uspomene ponovno moći doživjeti? Vjeruješ li da ćete stvarati i nove uspomene putem?
Ima li nešto u tvojem danu da te makar malo oraspoloži? Možeš li uvesti više takvih trenutaka? To mogu biti svakodnevne male stvari poput šetnje, ispijanja kave, gledanja filma, zagrljaja… Pokušaj te aktivnosti pretočiti u dnevni plan koji možeš malo-pomalo uvoditi. U početku se možda nećeš osjećati kao što si se osjećala tada, no bitno je krenuti, makar na nekoliko minuta. Sjeti se, sada ti je teško, i sasvim je u redu ako ne uživaš u nekim stvarima u onoj mjeri u kojoj se očekuje da uživaš. To nije tvoja krivnja. Doći će ponovno i to vrijeme kada ćeš se osjećati ugodnije. U ovom trenutku cilj nam je obogatiti tvoju svakodnevicu onim stvarima koje su ti nekada prije donosile ugodu ili za koje misliš da bi ti mogle donositi ugodu. A ugoda će postupno dolaziti, kako se one naočale budu polako skidale.
Biti majka predivno je iskustvo, ali ujedno i jako teško. Često se zapletemo u obvezama koje imamo oko djeteta, da zaboravimo na sebe. No i nama majkama je potrebno i treba nam vrijeme za sebe. Treba nam vrijeme za opuštanje, za osobni razvoj. Uspijevaš li ti pronaći vrijeme za sebe? Dogovori se s mužem i odvoji si vrijeme za sebe. Odaberi neku aktivnost u kojoj makar malo uživaš ili si prije uživala. Neka to bude barem jednom tjedno, a ako imaš priliku, i češće. Zaslužila si to!
Pišeš kako si ne možeš priuštiti terapiju. Razumijem tvoju situaciju. Pozvala bih te da podršku nađeš u svojim bližnjima te da se obratiš svojoj liječnici obiteljske medicine i vidiš s njom koje su opcije dobivanja podrške putem uputnice. Za početak, prvotni odlazak psihijatru ili psihologu bi ti mogao donijeti olakšanje te bi mogla iz prve ruke dobiti smjernice za daljnje korake. Isto tako, ako budeš imala osjećaj da ne možeš više izdržati, pri Klinici za psihijatriju (lokalitet Rijeka) djeluje psihijatrijska ambulanta za hitna stanja (radno vrijeme 0-24 h) gdje možeš otići i bez uputnice obiteljskog liječnika, a možeš im se javiti i na tel: 051/658-323.
Za kraj, želim ti još jednom reći da vjerujem da će ovo teško razdoblje proći i da će doći bolji dani. Znam da ti to možeš! Vidim tvoju snagu i tvoju hrabrost. Uz tebe sam!
Sretno, i bit će sve OK!
Ana Đorić, psihologinja
