Pismo majke
Kći X (14) emocionalno je nezrela i s tim smo se pomirili, međutim u pubertetu, unazad godinu dana nailazimo na velike poteškoće u komunikaciji. Osim što nas ne sluša u vezi sa školom, kućanskim poslovima, prehranom, tjelovježbom…, najviše smo zabrinuti zbog njezine nezainteresiranosti za bilo što drugo osim gledanja televizije, sadržaja YouTubea i skrolanja po mobitelu. Ne raduje se kad idemo nekamo zajedno, a idemo često. Nažalost, i muž i ja smo svjesni da će brzo proći vrijeme koje ćemo provoditi zajedno, no njoj uvijek nešto ne paše, često je mrzovoljna… Puno razgovaramo s njom, pokušavamo doprijeti do nje, kad joj mirnim tonom kažemo kako nije u redu da se duri na nonice, koje nam puno pomažu u svakodnevnim aktivnostima, ili kada joj kažemo da nešto nije u redu, brizne u plač. Plače bezveze, samo smo joj, i to puno puta mirnim tonom, objasnili kako nešto ne treba… Valjda kada zna da smo u pravu, plač je jedini obrambeni mehanizam… Jer, da, ima dana kada ne možemo razgovarati mirno, ali često smo joj, i po deset puta, nešto rekli mirnim tonom, ali nema pomaka…
Često se međusobno i svađamo i diskutiramo, ali svjesni smo da imamo zajednički problem. Mislim da smo puno toga napravili dobrog jer imamo i drugu kćer na kojoj ne vidimo ni otpor ni nezadovoljstvo. Znamo i da se karakteri razlikuju, ali se nas dvoje nasmijanih, pozitivnih roditelja teško mirimo s činjenicom da je dijete od četrnaest godina, koje ima doslovno sve, nezadovoljno.
Ona ima problema i u komunikaciji u školi, s većinom učenika nije u dobrim odnosima, voli tužakati, voli izazivati… Nije nam jasno. Ima sestru koja ju obožava, imamo puno bliže i daljnje rodbine, ali ona i dalje uvijek upada u neki konflikt…
Odgovor
Problem komunikacije roditelja s adolescentima često je izvor nezadovoljstva, kako roditelja, tako i djece. Razdoblje adolescencije karakteriziraju brojne kognitivne, tjelesne, emocionalne i socijalne promjene. Njihovo prihvaćanje i put izgradnje identiteta ovisi o brojnim čimbenicima. Slažem se s Vama, jedan je od najvažnijih ličnost djeteta jer ličnost utječe na načine reagiranja, ali time oblikuje i naše reakcije prema osobi.
Opisali ste sebe i muža pozitivnim osobama i naglašavate razliku u funkcioniranju Tine i njezine sestre. Vjerujem da i Tina osjeća da se razlikuje. Naveli ste i kako vam se čini da Tina ima sve, a učestalo izražava nezadovoljstvo. No ono što ja mogu zaključiti jest da se Tina ne snalazi u interakcijama s drugim ljudima. Pokušajte vidjeti što dovodi do svađa, zbog čega ona najviše ulazi u konflikte? Vjerojatno je riječ o nižem pragu tolerancije na frustraciju, što onda znači da će lakše doživjeti neugodnu emociju kada nešto nije kako je ona zamislila/poželjela. Razumijete li vi njezine potrebe, razumije li ih ona sama? Djeca često govore jedno, a zapravo žele nešto drugo. Zrelost u socioemocionalnom funkcioniranju prediktor je kvalitetnih odnosa. S obzirom na to kako ste ju opisali, čini mi se da je upravo to često izvor nezadovoljstva, reakcije nisu primjerene dobi, zbog tih reakcije biva odbačena ili sankcionirana, što neizbježno utječe na njezino samopoimanje i razvoj slike o sebi.
Tako da, vjerujem, da pitamo Tinu, mislim da se ona ne bi složila s izjavom da ima sve.
Probajte otvoreno razgovarati s njom, pitajte ju što možete promijeniti, što ona misli da je njoj potrebno? Pokušajte doći do kompromisa. Navedite što Vam je problem, a da je to moguće promijeniti, i da od Tine ne podrazumijeva značajne ustupke. Radije napravite napismeno popis obaveza nego da joj deset puta ponavljate istu stvar, to je uistinu izvor frustracije za djecu.
Bijeg u digitalni svijet često je djeci jedini izlaz, premda je neadekvatan. No ima li ona neku prijateljicu s kojom bi se mogla družiti i izvan škole? Vjerujem da bi lakše s prijateljicom izašla van nego s roditeljima. Pokušajte organizirati odlaske negdje, a da ona izabere destinaciju ili način na koji ćete provesti vrijeme.
Razgovarajte s razrednicom, provjerite kako funkcionira u školskom okruženju. Ako je i ona zamijetila promjene, a vi ste zabrinuti, možda je trenutak da se obratite i stručnjacima mentalnog zdravlja za pomoć.
Tamara Milovanović, psihologinja
