Pismo
Već sam dvije godine udana, a svojeg muža znam pet godina. Svaki dan mi je govorio kako sam glupa, beskorisna, kako ga uvijek moram slušati itd. Ali bio mi je prvi muškarac u životu. Pokušala sam se promijeniti kao što je on htio, no on i dalje nije bio bolji. Ali svi oko mene su vidjeli PROMJENE, na gore. Nedavno je rekao kako sa mnom više ne može i ostavio me. A zadnje što je rekao bilo je: „Da si me slušala, do ovoga ne bi došlo. Htio sam ti dati najbolji život, a sada će biti mizeran.“ Prošlo je već nekih tjedan-dva od toga. I ja nisam uopće dobro, prvi sam se put gotovo pa skroz izgubila, ne znam kako dalje, samo želim na neko putovanje da me izliječi (inače obožavam putovanja) i da se vratim k sebi. Ali kao da je cijeli svijet izgubio boju, planirala sam cijelu budućnost s njim, i sada kao da više ništa nema smisla.
Odgovor
Pozdrav!
U Vašem kratkom pismu opisan je cijeli jedan život odnosa koji Vam je dugo vremena bio najvažniji od svih. Odnos u kojem ste umjesto podrške, ljubavi i povjerenja bili izloženi kritici i poniženju, usudila bih se reći i emocionalnoj manipulaciji. Ljudi se katkad čude pričama o odnosima u kojem je netko žrtva emocionalnog ili fizičkog nasilja, pitaju se zašto netko to tolerira, odnosno trpi, uopće ne razumijevajući težinu situacije i činjenicu da se to može dogoditi svakome od nas.
Iz Vašega kratkog opisa moglo bi se zaključiti da je Vaš muž nad vama koristio prisilnu kontrolu, način komunikacije koji za cilj ima oduzimanje slobode, Vaše samosvijesti i autonomije, uništavanje Vašeg samopouzdanja. Kod osobe koju partner podvrgava prisilnoj kontroli porukama koje joj upućuje (˝glupa si i beskorisna, htio sam ti dati sve, ti si kriva da će ti život biti mizeran…˝), javlja se stalna napetost, iščekivanje, briga, strah i osjećaj nemoći. Naravno da se čovjek nakon svega može osjetiti izgubljenim, pa i krivim i odgovornim za prekid odnosa, iako ste se, kako kažete, trudili promijeniti na način koji je on tražio. Bili ste u odnosu u kojem Vam se govorilo da, što god napravili, niste učinili dobro.
Dva tjedan nisu puno prema godinama koje ste proveli u toj vezi. Dajte si vremena za žalovanje, za procesiranje tuge, srama, osjećaja gubitka, svih emocija koje nas mogu preplaviti kad prekinemo dugogodišnji odnos koji nam je bio značajan. Možda se pojavi i osjećaj olakšanja i uzbuđenja zbog novih mogućnosti. Kad se izgubimo, motivirani smo naći novi put, izlaz, rješenje, iako Vam se sada možda čini da nemate snage ni ideje kamo i kako dalje. Činite sve ono što Vam treba, što Vas veseli, odmorite se, i naravno, putujte! Put ka samopouzdanju je izazovan, katkad se čini i nemoguć, ali vodi u svijet novih boja, novog smisla koji možda niste ni slutili da postoji.
Sretno!
Ivona Maričić Kukuljan, psihologinja i psihoterapeutkinja
