Čudiš se što je tvoja prijateljica već dugo sama i pitaš se zar joj ne nedostaje emocionalna bliskost i sigurnost koju tebi pruža tvoj dečko ili tvoja djevojka. Nije li usamljena?
Ne bi se trebao/la čuditi jer je posljednjih desetljeća broj osoba koje nisu u romantičnim vezama sve veći. Iako su romantični odnosi i dalje važni za ljudsku dobrobit, sve više osoba kvalitetu života pronalazi izvan tradicionalnih partnerskih odnosa. Single život nije više nužno neželjeno ili prijelazno stanje, već autonomni i funkcionalni životni izbor. Možda zato što je tradicionalni pritisak okoline prema ulasku u brak i dugotrajnu vezu slabiji nego prije, odnosno zato što singlehood postaje društveno sve prihvaćeniji oblik životnog stila, naša generacija iskazuje višu razinu zadovoljstva single statusom nego prethodne generacije.
Vidljivi razlozi singlehooda
Singlehood se dugo promatrao kao privremeno stanje do udaje/ženidbe, a kada do braka ne bi došlo u primjerenoj dobi, tumačio bi se kao posljedica interpersonalnih poteškoća kod osobe, odnosno nemogućnosti stvaranja odnosa.
Recentna istraživanja pokazuju da single osobe čine izrazito heterogenu skupinu, pa i razlozi zašto netko (p)ostaje single mogu biti različiti.
Među najčešćima su nedostatak odgovarajućeg partnera u okolini (npr. studiraš na fakultetu koji dominantno pohađaju osobe tvog spola), loša iskustva u prethodnim vezama (neki se zaista teško nose sa razočaranjima, pogotovo ako ih je bilo više), ali i veća usmjerenost osobe na obrazovanje i karijeru te preferencija za slobodom i neovisnošću. Jedan od razloga je i financijska nesigurnost zbog koje odustajemo od potrage za partnerom. Za neke je to dakle posljedica vanjskih okolnosti, drugi svoj singl status svjesno odabiru i smatraju osobnim izborom koji im omogućuje veću slobodu, autonomiju i osobni razvoj, te uživaju u prednostima takva načina života.
Jedan od mogućih razloga su i visoka očekivanja od partnera i partnerskog odnosa. Neki od nas traže od partnera da zadovolji (pre)velik broj naših emocionalnih i psiholoških potreba, a u odnosu očekujemo sigurnost, snažnu emocionalnu povezanost, potpunu kompatibilnost i osjećaj osobnog ispunjenja. Naslućujući da do toga ipak neće doći, dio nas radije ostaje single.
Kao što znamo, dating aplikacije i društvene mreže promijenile su način uspostavljanja romantičnih odnosa. Novija istraživanja o online datingu ukazuju na fenomen choice overloada, odnosno preopterećenosti velikim brojem potencijalnih partnera. Kontinuirano izlaganje velikom broju opcija može dovesti do nižeg zadovoljstva izborom, veće neodlučnosti i češćeg odbacivanja potencijalnih partnera. Takva dinamika može otežati stvaranje stabilnih i dugotrajnih odnosa. Povećana dostupnost potencijalnih partnera na društvenim mrežama i aplikacijama za upoznavanje dovela je i do fenomena paradoksa izbora, odnosno osjećaja da nas tek čeka neka bolja opcija partnera, pa ostajemo single.
Neki dublji razlozi
Osim ovih nešto očitijih razloga zbog kojih je netko odabrao biti sam/a, dokazano je da rana iskustva (o stilovima privrženosti možeš pročitati na https://svejeok.hr/mozda-je-problem-u-stilu-privrzenosti/) s našim primarnim skrbnicima (najčešće su to roditelji) oblikuju naše unutarnje modele odnosa koji utječu na naše funkcioniranje u bliskim odnosima u odrasloj dobi. Tako oni koji su razvili izbjegavajući stil privrženosti u ranoj dobi, češće kao odrasli preferiraju emocionalnu neovisnost i interpersonalnu distancu, dok osobe sa stečenim anksioznim stilom privrženosti često iskazuju snažnu želju za odnosom, veću potrebu za romantičnom bliskošću, ali i intenzivan strah od odbacivanja.
Isti ti stilovi privrženosti utječu i na to kako se nosimo sa statusom single osobe. Oni sa sigurnom privrženošću češće doživljavaju singlehood kao zadovoljavajuće iskustvo i imaju višu razinu osjećaja psihološke dobrobiti. Osobe s višom razinom izbjegavajuće privrženosti češće iskazuju zadovoljstvo samostalnošću i emocionalnom autonomijom. S druge strane, anksiozno privržene osobe iskazuju više depresivnih simptoma i niže zadovoljstvo single statusom.
(Un)happy singlehood
Iako se romantični odnosi i brak još uvijek favoriziraju, odnosno smatraju poželjnim životnim ishodom, single osobe ne moraju nužno biti manje sretne ili psihološki manje prilagođene od osoba u vezama. Razlike u psihološkoj dobrobiti između single osoba i osoba u partnerskim odnosima zapravo nisu toliko velike.
Kvaliteta socijalnih odnosa i podrške koju općenito imamo pokazala se važnijom za nečiju dobrobit od samog statusa veze. Single osobe često ostvaruju čak i visoku razinu životnog zadovoljstva kroz prijateljstva, obiteljske odnose, profesionalni razvoj i osobne interese. Na taj način singlehood postaje legitimna i funkcionalna životna opcija, a ne samo prijelazno razdoblje do partnerskog odnosa. Single žene češće iskazuju zadovoljstvo samostalnošću i emocionalnom neovisnošću, dok muškarci češće izražavaju usamljenost i nezadovoljstvo single statusom. Jedno je od mogućih objašnjenja da žene češće održavaju snažne prijateljske i obiteljske odnose izvan romantičnih partnerstava.
Iako recentna istraživanja upućuju na rastuću društvenu prihvaćenost singlehooda, nalazi istraživanja pokazuju da iskustvo života bez romantičnog partnera nije jednako za sve. Neželjeni singlehood povezan je s višom razinom usamljenosti, depresivnosti i nižim samopoštovanjem. Oni koji svoj single status doživljavaju kao autonomnu odluku iskazuju višu razinu psihološke dobrobiti i životnog zadovoljstva. Psihološki učinci singlehooda, dakle, uvelike ovise o tome doživljava li osoba svoj status samca kao neželjenu okolnost ili osobni izbor.
Autorica: studentica Jelena Seršić
Mentorica: doc. dr. sc. Nermina Mehić
Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet, Odsjek za psihologiju
Urednica: dr. sc. Kristina Dankić
Grad Rijeka
