Ma ti si se sigurno zaljubio/la, ha? Sigurno ste već čuli to pitanje, zar ne? Kako odrastamo, sve više nas ima iskustvo zaljubljivanja i romantičnog odnosa, a i trajanje tih odnosa sve je duže. Kako sazrijevamo, sazrijeva i naše shvaćanje ljubavi i partnerskog odnosa, kao i odabiri koje činimo.
No krenimo otpočetka. Sve započinje zainteresiranošću za prijateljstvo sa suprotnim spolom negdje u razdoblju rane adolescencije (12 – 14 godina). Tada pomalo započinje i propitivanje vlastite seksualnosti. U tom razdoblju nemamo neku pretjeranu potrebu za privrženošću partneru/partnerici, važnije nam je to koliko smo atraktivni, kako komuniciramo s drugima i što o tome misle naši vršnjaci. Uloga vršnjaka nastavlja biti važna i u srednjoj adolescenciji (15 – 17 godina). Zapravo, u to su vrijeme romantični odnosi važno sredstvo uspostavljanja ili poboljšanja vlastita statusa u grupi vršnjaka. Odnos s partnerom/partnericom više je usmjeren prema van (npr. veći naglasak stavlja se na to kako romantični par izgleda u javnosti), nego prema unutra (npr. razgovori o ozbiljnim temama, izgradnja stabilnog odnosa). Obrnuto bi u ovom trenutku još uvijek bilo previše zahtjevno i zbunjujuće. U ovom razdoblju istražujemo koje su nam karakteristike partnera/partnerice privlačne te što želimo i očekujemo od partnerskog odnosa. Tek u razdoblju kasne adolescencije (18 – 20 godina) zasnivaju se snažniji i dugotrajniji emocionalni odnosi s partnerom/partnericom, koji podrazumijevaju dublju komunikaciju, interes za zajedničko provođenje slobodnog vremena, zajedničko izvršavanje obveza i planiranje zajedničkih ciljeva. Karakteristično je da nam u tom razdoblju prestaje biti osobito važno odobrava li nam okolina odnos (mi vam ipak sugeriramo da barem bliske osobe poslušate što misle o vašem izboru). Dobrobit zreloga romantičnog odnosa širi svoj pozitivni utjecaj i izvan granica tog odnosa i dovodi do snažnijeg samopoštovanja i vjere u vlastite sposobnosti te povećava uspješnost svakog od partnera.
Odabir partnera
Aktualna istraživanja pokazuju da se današnji adolescenti rjeđe odlučuju za ozbiljnu i trajnu vezu, nego u nekim prijašnjim vremenima. To odgađanje obvezivanja može se objasniti, između ostaloga, brojnijim mogućnostima izbora u odabiru škole, karijere, partnera/partnerice. Da bi u tom moru prilika odabrali vlastiti put, očigledno je potrebno i više vremena. Štoviše, nekim mladima zasnivanje ozbiljne i trajne veze nije primarno u životu, odlučuju se više usmjeriti, primjerice, na razvoj vlastite karijere.
Mladi čija su rana iskustva odnosa s roditeljima pozitivna, čiji su roditelji topli, responzivni, strpljivi, određuju jasne granice, postavljaju zahtjeve u skladu s dobi svoga djeteta i pritom ih na odgovarajući način objašnjavaju, postaju odrasli ljudi koji mogu ljubav dati i primiti.
Individualističke kulture prepuštaju pojedincu da samostalno odabere svog partnera/partnericu, dok je u kolektivističkim kulturama odluka o izboru nečijeg partnera/partnerice obiteljska stvar. Za nas koji pripadamo individualističkoj kulturi, postavlja se pitanje odabiremo li partnera/partnericu na temelju fizičkog izgleda, dobi, inteligencije ili psiholoških karakteristika? Ako ste pomislili da su svi odgovori točni, u pravu ste. Sve nam je važno.
Čemu onda Pazi?!
Romantični odnosi često su i izvorište raznih izazova za nas adolescente. Jedan od njih je digitalni svijet kao mjesto na kojem se svakodnevno sastajemo, katkad dejtamo, pa i prekidamo svoje romantične odnose. Znamo da smo u tom svijetu ono što želimo biti, ne nužno ono što jesmo. Uz to, društvene mreže i razni mediji mogu unijeti i nemir u naš romantičan odnos, hraniti našu ili partnerovu/partneričinu ljubomoru i sumnjičavost.
Prvi poljupci, zagrljaji i držanje za ruke pozitivno su povezani sa zadovoljstvom i privrženošću u romantičnom odnosu. Problem nastupa ako prerano stupamo u ozbiljnije seksualne aktivnosti, dok još nismo dovoljno osviješteni, pa ni informirani o odgovornoj seksualnosti. Seksualne aktivnosti u takvim nezrelim okolnostima, nažalost, često rezultiraju depresivnošću, nasiljem, zlouporabom nedopuštenih i štetnih supstancija te preranom trudnoćom.
U nekim mladenačkim romantičnim odnosima javljaju se različite vrste pritisaka, kontrolirajućeg i ljubomornog ponašanja, pa i nasilja. Najčešći oblici nasilja koji se javljaju u romantičnim odnosima mladih su psihičko nasilje, zatim fizičko nasilje, a najrjeđe seksualno nasilje.
Na kraju, valja se sjetiti da je ljubav u svojoj osnovi povjerenje, poštovanje, podrška, iskrenost, prihvaćanje i razumijevanje. Nasilje svakako nije i nikada neće biti znak da nas netko voli.
Uživaj u ljubavi, a kada se zapitaš je li nešto ljubav ili nije, nemoj zanemariti to pitanje. Biraj samo ono što ljubav zaista jest. Kreni ispočetka koliko god puta treba dok ne budeš potpuno siguran/na da je riječ o pravoj ljubavi i odnosu.
Autorica: studentica Ivona Tidić
Mentorica: dr. sc. Tamara Martinac Dorčić
Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet, Odsjek za psihologiju
Urednica: dr. sc. Kristina Dankić