Pitanje
Dobar dan, ja sam XX. Ove godine sam završila srednju školu. Već sam od osnovne škola anksiozna (tako da i nemam baš prijatelja). Jednom prigodom instalirala sam neku aplikaciju (tj. chat) za učenje jezika i upoznavanje mladih ljudi diljem svijeta i nisam to rekla roditeljima. Kad me jednom na Instagramu video call nazvala cura iz Tajvana, moja je mama ušla u sobu i upitala me s kim razgovaram. Nisam joj tada to mogla objasniti. Nekoliko sati nakon toga rekla sam svojim roditeljima za tu aplikaciju, a mama se zabrinula da bi me netko mogao sačekati u gradu i ubiti i tome slično (ja nju razumijem), ali objasnila sam joj da na toj aplikaciji komuniciram s osobama na engleskom. Molim Vaše mišljene i savjet. Lijep pozdrav.
Odgovor
Kada su nam neka životna iskustva teška – kada smo imali osjećaj da nas nitko ne prihvaća ili nas je netko povrijedio, čini nam se da je najbolje povući se u sebe i ne dijeliti svoj život s drugima. Mi smo ipak društvena bića i želimo biti povezani sa svojim prijateljima i obitelji. Međutim, u obiteljima katkad nedostaje kvalitetne komunikacije, možda ni roditelji nemaju razvijene vještine dijeljenja osjećaja i razmišljanja, tako da i djeca nemaju prigodu naučiti kako se nositi s nekim teškim situacijama. No dobra je vijest da svi možemo naučiti kako uspješno komunicirati i kako promijeniti svoje mišljenje o samima sebi.
Mislim da je katkad dovoljno početi vježbati kako razgovarati, najprije s ljudima koji su nam bliski ili s kojima dijelimo slične interese. Jedan je od načina i virtualna komunikacija koja nam, bez obzira na to što ne uključuje prisutnost osobe u fizičkom smislu, omogućava da podijelimo misli i osjećaje s nekim tko će nas saslušati i razumjeti. Taj osjećaj da nas netko sa zanimanjem i pažnjom sluša, pomaže nam da se osjećamo bolje i prihvaćenije. Tako da, odgovarajući na tvoje pitanje, razmišljam kako si već sama uspjela pronaći neki način koji ti je u ovom trenutku najbolji za vježbanje. Naravno, uzimajući u obzir oprez s kojim danas krećemo u virtualnu komunikaciju s nepoznatima. Kada smo sigurni da je osoba s druge strane iskrenih namjera i ima slične interese i razmišljanja – mislim da nema razloga zbog kojih se takva komunikacija ne bi nastavila u budućnosti.
Možeš još malo razmisliti i o tome da će u nekom trenutku doći vrijeme i za vježbanje „stvarne“ komunikacije, a ovo „virtualno“ vježbanje će ti sigurno biti korisno za stvaranje novih prijateljskih odnosa. Sigurna sam da imaš neke interese i hobije i da si do sada već shvatila kojim bi putem dalje željela ići. Na tom putu ćeš otkriti da postoje i neki dragi i zanimljivi ljudi koje ćeš pustiti da ti se približe i s kojima ćeš podijeliti svoja iskustva.
Anamaria Blažić, dipl. psihologinja-profesorica, psihoterapeutkinja
