Pismo
Pozdrav,
Zamolila bih Vas bilo kakav savjet za sljedeći “problem”.
Katkad, kada me uhvati stres i panika – nikada ne razmišljam prije nego što nešto napravim. Znači, prije postupim dva puta isto, nego što bih razmišljala ta dva puta. Reagiram jako impulzivno!
Konkretnije, kada me uhvati panika od nekih ljudi, imam nagon da pobjegnem od njih. Jer u mojoj glavi ne želim doći u doticaj s tom osobom, pogotovo kada sam spremna. Nikad se ne mogu zaustaviti, stati i razmisliti koliko moj bijeg zapravo ispada jako čudno ponašanje. Nije neka ljubavna tematika u pitanju. Jednostavno, moj mozak takve ljude shvaća kao opasnost.
Počnem se kompletno cijela tresti i vidno sam uznemirena njihovom pojavom. I takav pristup sam prema tim “oprez-ljudima” imala cijeli život, od djetinjstva. Važno je spomenuti da mi ti ljudi nikada nisu napravili ništa brutalno da bih se tako osjećala. Jednostavno, njihova energija izaziva u meni strah i nelagodu. Iskreno, ne znam ni kako bih to nazvala.
Bila bih Vam jako zahvalna kada biste mi rekli ili pokazali efektivne vježbe ili bilo što. Da bih sljedeći put, kada me takav nagon uhvati, mogla reagirati izvana staloženo i smireno, a ne postupati prema svojim emocijama. Jer sam napunila koju godinu i stvarno to u nekim situacijama zna izgledati jako djetinjasto i čudno. A ja zapravo drukčiji način osim bijega ne vidim.
Unaprijed hvala!
Srdačan pozdrav,
X
Odgovor
Shvatila sam iz upita da želite promijeniti stresnu reakciju bijega od ljudi u nekim situacijama, koja izgleda kao automatska, nesvjesna i izvan kontrole Vaše volje i razmišljanja. Budući da su naše reakcije uvijek kombinacija refleksnih procesa, ali su i djelomično naučene i uvjetovane situacijom, možete nešto promijeniti u onom dijelu u kojem je moguće „naučiti“ reagirati na neki drugi način.
Prije svega, razmislite o situacijama koje Vas najviše „protresu“. Jesu li u pitanju ljudi na koje ovako reagirate, a koji su u prošlosti imali na Vas neki loš utjecaj (osim „negativne energije“ koja je ipak samo Vaša ideja)? Ako je odnos s tim ljudima imao negativni predznak, moguće je da imate obrambeni stav kako biste se zaštitili od moguće neugode u kontaktu s njima. Međutim, katkad je ta automatska, nagonska reakcija vrlo korisna. Na primjer, kada biste se našli u situaciji u kojoj trebate bježati od medvjeda u šumi, sasvim je u redu da previše ne razmišljate i samo trčite (iako kažu da se trebamo „praviti mrtvi“, ali nisam još nigdje pročitala kako to stvarno funkcionira).
Kao što ste i napisali, možda je došlo vrijeme za učenje nekoga drugog sistema reagiranja jer je dovoljno da misaono i analitički prihvatite da se s nekim osobama ne osjećate baš najbolje, i da taj oprez (bez trčanja) uključite u komunikaciju, i to može biti Vaš zaštitni faktor pomoću kojeg se možete obraniti od eventualno negativnog utjecaja. Komunikacijski je proces uvijek cirkularan, i u isto vrijeme utječemo jedni na druge tako da ne zanemarite mogućnost djelovanja Vašega pozitivnog stava prema ljudima i na taj način postajete odgovorni za svoj dio komunikacije/odnosa. Možda će Vam na početku biti neobično zastati i promatrati sebe u odnosu i uvidjeti kako nema realne opasnosti od druge osobe. Time ćete dobiti priliku i da drukčije promatrate „oprez-ljude“.
Sasvim je sigurno da bi Vam razgovor sa psihoterapeutom koristio da uspješno prepoznate informacije koje odašilje Vaš um/tijelo i da analizirajući i otkrivajući neke nove obrasce koji bi bili manje „dramatični“ uspijete dobiti osjećaj kontrole nad svojim ponašanjem. Mislim da cijeloga života imamo priliku promijeniti stvari koje nam se kod nas samih ne sviđaju ili mislimo da nas ograničavaju u svakodnevnom funkcioniranju. Ili jednostavno želimo otkriti može li biti nekako drukčije.
Anamaria Blažić, psihologinja
