Pismo roditelja
Poštovani,
obraćam vam se kao roditelj dječaka od trinaest godina zbog zabrinutosti vezane uz njegov emocionalni i socijalni razvoj.
Sin je od rane dobi pokazivao izražene individualne karakteristike. U vrtićkoj dobi bio je psihološki obrađen i procijenjen kao potencijalno darovit, što se poslije u osnovnoj školi i potvrdilo (4. razred). U 5. razredu preselili smo se iz veće sredine u Rijeku.
Od preseljenja primjećujemo izražene poteškoće u socijalnoj prilagodbi (koje su, vjerujemo, počele i ranije):
* nema prijatelja u razredu
* navodi da ga vršnjaci često zadirkuju (nama ponekad djeluje benigno, ali on to doživljava vrlo intenzivno). Na početku su ga ružnije zadirkivali.
* izrazito je osjetljiv na komentare i lako se osjeti povrijeđen ili odbačen
* ne usuđuje se suprotstaviti vršnjacima, čak ni onima koji su slabiji
* ima vrlo nisko samopouzdanje
Istovremeno:
* lakše i uspješnije komunicira sa starijom djecom
* sklon je traženju odnosa u virtualnom prostoru (što smo nedavno ograničili)
* pokazuje akumulirani bijes i frustraciju, ali ih ne izražava konstruktivno
* ima izražen strah od neuspjeha, iako u područjima interesa postiže iznadprosječne rezultate
* izbjegava uključivanje u aktivnosti koje ga zanimaju zbog straha da neće biti uspješan
* ima potrebu za kontrolom situacija, posebno u novim okruženjima
* ponekad pokazuje manipulativne obrasce ponašanja
Imamo dojam da je socijalno neprilagođen, emocionalno preopterećen i bez adekvatnih strategija nošenja s frustracijom. Također nismo sigurni u kojoj mjeri su njegova iskustva s vršnjacima objektivna, a u kojoj posljedica njegove povećane osjetljivosti.
Kako mu pomoći da:
* razvije otpornost na socijalne situacije
* izgradi realnije samopouzdanje
* smanji strah od neuspjeha
* nauči zdravo procesirati frustraciju i bijes
* ostvari barem jedan stabilan vršnjački odnos
Također, zanima nas treba li napraviti dodatnu psihološku procjenu (emocionalni profil, anksioznost, eventualno darovitost u kontekstu socioemocionalnog razvoja).
Dijete je doživjelo višestruki gubitak doma. Nakon korone potres nas je prisilio na preseljenje u nove stanove, potom konačno u Rijeku. Zna imati izražene strahove poput odrasle osobe, ali je još kao mali dječak prije potresa bio opterećen destruktivnim silama (tornado, tsunami i sl.) i znao je postavljati pitanja o životu i smrti u godinama kada to ne biste očekivali od malog djeteta.
Odgovor
Draga čitateljice,
hvala na ukazanom povjerenju i što ste detaljno opisali situaciju koja vas zabrinjava. Iz opisa je vidljivo koliko ste angažirani kao roditelj i koliko dobro poznajete svoje dijete.
Darovitost i visoka emocionalna osjetljivost često idu zajedno – dijete ima visoka očekivanja kako od sebe, tako i od svijeta oko sebe i zbog toga je sklono češće percipirati neuspjeh. Karakteristika adolescencije je pojačano usmjeravanja na socijalnu evaluaciju zbog čega je dijete koje intenzivnije proživljava socijalne situacije i dublje ih procesira ranjivije na odbacivanje. Ono što vi vidite kao nisko samopouzdanje, strah od neuspjeha i izbjegavanje aktivnosti koje ga zanimaju, zapravo često prati darovitu djecu.
Socijalna neprilagođenost može biti odraz određenih odstupanja u razvoju, ali može biti i odraz neusklađenosti očekivanja od odnosa i ono što pružaju vršnjaci kojima je okružen. Također, djeca s određenim interesima nalaze prijatelje koji dijele njihove interese, a to katkad nije moguće pronaći u razrednoj sredini, zbog čega kvalitetnije i bliskije odnose imaju s djecom s kojom, primjerice, polaze izvannastavne aktivnosti od interesa.
Frustracija i ljutnja su posljedica dugotrajnog osjećaja nerazumijevanja i neuspješnih pokušaja prilagodbe. Dijete koje ne zna kako izraziti ono što osjeća, a istodobno osjeća intenzivnije od vršnjaka, često poseže za kontrolom situacija ili povremenim manipulativnim obrascima i to zato što ne posjeduje druge, konstruktivnije strategije.
Je li njegovo doživljavanje vršnjačkih situacija objektivno ili pristrano zapravo je manje važno u kontekstu njegove emocionalne dobrobiti jer se on trenutačno ne osjeća dobro i to je ono na čemu treba raditi. Vi ste i sami kao roditelji prepoznali segmente na kojima je potrebno raditi i vjerujem da je upravo pomoć stručne osobe sljedeći korak.
Svakako bih preporučila dodatnu psihološku procjenu, i to zbog nekoliko razloga. Potrebno je utvrditi specifičnosti emocionalnog funkcioniranja vašeg sina. Također, što se tiče daljnje dijagnostike darovitosti, možete se raspitati prigodom psihodijagnostičke obrade ili se izravno obratiti u Centar za poticanje darovitosti. Dodatno, vaše je dijete proživjelo veći broj promjena u djetinjstvu koje same po sebi zahtijevaju određenu razinu prilagode. To može ostaviti trag u razvoju djeteta. No važno je isključiti i druge čimbenike koji mogu posredovati teškoćama u uspostavljanju socijalnih odnosa što je još jedan od razloga zašto bi bilo važno napraviti procjenu.
Psihodijagnostička obrada u Rijeci može se napraviti u KBC-u Rijeka, Nastavnom zavodu za javno zdravstvo te u pojedinim privatnim praksama. Bilo bi dobro da se savjetujete i sa stručnom službom škole koju polazi kako biste dobili objektivniju situaciju te potencijalno i na taj način omogućili dječaku podršku.
Tamara Milovanović, psihologinja
