Pismo roditelja
Imam sina od 16 godina i zanima me kako postaviti granice? Ima li smisla kažnjavati ga izlascima ili postoji li bilo koja djelotvorna kazna? Jako me smeta kod njega što se ne drži dogovora, vikendom dolazi doma oko 23:30. Subotom obično traži da prespava kod frenda. Onda dođe doma u nedjelju oko 14:00, ruča, malo odspava i navečer opet van. Ne uči, a možda završi na popravnom iz hrvatskog jezika jer nije ispravio jedinice. Kad kažem NE, jednostavno me ignorira i samo zna reći da je meni škola najvažnija. Imam osjećaj da me nimalo ne cijeni kao roditelja i u meni izaziva bijes svojom neodgovornošću. Htjela bih ga kazniti da se trgne, ali ne znam kako. Ne mogu mu uzeti mobitel jer razrednica s njima komunicira preko grupe i treba mu zbog aplikacije Autotroleja. Sto smo puta već razgovarali i obećao je da će se pokrenuti, napisao si je plan preko praznika, i opet ništa od toga. Jednostavno nema volje, a ja to ne mogu gledati, onda se stalno svađamo.
Molim Vas za savjet! Čak sam i razrednici rekla da ga psihologica u školi zove malo na razgovor i pita kad misli ispraviti jedinice. On mi je sam rekao da je bio kod nje i da su razgovarali i bilo je sve O.K. Čak smo mu smanjili džeparac dok ne popravi stanje u školi.
Ne znam kako da se postavim.
Odgovor
Draga…,
hvala Vam na ukazanom povjerenju. Roditeljstvo je najljepši, ali i najizazovniji dio života. Malo što nas može razveseliti kao kada vidimo svoju djecu sretnu i uspješnu u različitim područjima njihova života. Međutim, malo što nas može zabrinuti kao kada vidimo da su naša djeca nesretna i da donose odluke kojima sebi otežavaju u životu.
Uloga je roditelja pomoći djeci u prevladavanju problema, no kako djeca odrastaju, sve manje žele da im roditelji nude rješenja. U ovoj djetetovoj dobi važno je naći pravu mjeru bivanja tu za dijete i puštanja slobode da samostalno donosi odluke i preuzima odgovornost za posljedice tih odluka. Pokušajte najprije čuti što Vam sin želi reći, saslušajte ga, stavite se u njegov položaj, pa tek onda izrecite svoje mišljenje. Iako je teško, pokušajte zadržati smirenost i obraćati mu se bez kritike. Vaš sin mora znati da Vam se može obratiti s bilo kojim problemom i da neće naići na osudu. Dijete od Vas ne traži uvijek savjet ili mišljenje, nego često samo da ga saslušate. Nije nužno da se uvijek slažete s njegovim mišljenjem, ali će mu puno značiti ako mu pokažete da ga želite čuti. Time mu poručujete da ga poštujete. Korisno je da sa sinom podijelite da ste i Vi katkad pogriješili, no i što ste naučili iz tih pogrešaka kako ih ne biste ponovili. Otvoreno razgovarajte s njim o tome što Vas točno brine vezano uz njegovo ponašanje. Bit će Vas spremniji čuti kad shvati da ste zabrinuti, nego kada doživljava da ga kritizirate. Djeca su sklonija držati se dogovora kad i sami sudjeluju u dogovoru nekog pravila. Dobro postavljene granice utemeljene su na djetetovu shvaćanju što je bilo neprihvatljivo u tom ponašanju i učenju, i koje bi ponašanje bilo primjereno. Pokušajte predložiti takve dogovore koji zadovoljavaju i Vaše potrebe i potrebe Vašeg sina. To će Vam pomoći postići sporazum s kojim ste oboje zadovoljni, a tada će se sin lakše i pridržavati dogovorenog. Suradnički odnos, umjesto svađa, vjerojatnije će dovesti do uspjeha. A dobar međusobni odnos dugoročno će biti koristan na svim područjima sinova i Vašeg života, ne samo u području obrazovanja.
Postavljanje granica ključno je za osjećaj sigurnosti i razvoj odgovornosti, ali je važan način na koji to radimo. Granice trebaju biti jasne, dosljedne i objašnjene, a ne samo nametnute. Objasnite zašto je neka granica važna i budite spremni saslušati djetetove prijedloge. Dajte sinu priliku da izrazi svoje mišljenje i osjećaje. U razgovoru mu pokušajte postavljati pitanja koja potiču dijalog, poput: “Kako ti se čini ova situacija?” ili “Što ti misliš da bi bilo najbolje rješenje?” Na taj ćete mu način pokazati da Vam je njegovo mišljenje važno i on neće doživljavati da mu Vi namećete svoje mišljenje. Možda tada bude spremniji razmisliti o vlastitu odnosu prema školskim obvezama i izlascima te motiviraniji za promjenu. Izbjegavajte podizanje tona i usporedbe s drugima jer to često izaziva obrambeni stav. Motivacija dolazi iz kombinacije podrške, razumijevanja i postavljanja realnih očekivanja. Pokažite zanimanje za ono što Vaš sin uči, razgovarajte o tome kako se znanje može primijeniti u stvarnom životu. Pohvalite trud, a ne samo rezultate.
Moguće je da će u nekim situacijama sin pokušati prijeći granice, ali postoje i situacije u kojima nećete željeti pregovarati. U takvim situacijama u kojima je zahtjev Vašeg sina nerealan, uvažit ćete njegove želje i osjećaje (npr. ljutnju i durenje), ali mu mirnim i čvrstim tonom dati do znanja da ovdje nema rasprave. Prihvatite da je u redu da će granica možda ljutiti dijete i da će mu trebati vremena da se smiri i prihvati je. U pismu ne spominjete koliko je i na koji način suprug uključen u brigu o sinu vezano uz situaciju koju navodite, no bilo bi korisno da sin zna kako ste Vi, kao roditelji, oboje uključeni i složni u granicama te dosljedni u posljedicama pridržavanja ili nepridržavanja dogovora. Za promjenu je potrebno vrijeme, stoga budite strpljivi i dosljedni u pristupu odnosu sa sinom.
Srdačno,
Mia Host, psihologinja
