Pismo roditelja
Dobar dan, kći ima 13 godina, hormoni divljaju. Sve ja to razumijem, pospanost, lijenost, nezainteresiranost za učenje (iako nekad baš zna pretjerati pa naniže loše ocjene, a kad joj se da same petice). No problem je u tome što se unazad godinu i pol žali na bol u trbuhu, a u zadnje vrijeme i na glavobolju. Radili smo pretrage, sve je u redu. No ona se žali na to sve češće, pa naravno izostaje dosta iz škole. Katkad sumnjam u to jer – mi dođemo kući s posla, ona bude ok. Ne znam. Ne može pet dana mjesečno izostajati. U godini dana imala je napad panike, dva puta. Lupanje srca, drhtavica, mučnina, trbuh, glava, histeričan plač, kratki uzdasi… Grlim ju i ljubim pa se nakon pola sata smiri. Sve to nakon što sam rekla da sumnjam da ju boli i htjela sam da ide u školu. Sad se bojim to joj uopće reći jer ono je izgledalo strašno. Nema problema u školi što se tiče djece, obožavaju je, vole se družiti s njom. Mislila sam da je možda tu problem. Poznajem djecu, dolaze kod nas i nije tako. Ne znam što napraviti, ne želi razgovor, to joj je dosadno. Ne želi pomoć pri učenju (u tom razdoblju loših ocjena). Ne znam kako uopće doprijeti do nje kad je tako ulovi.
Odgovor
To što opisujete s jedne strane zvuči “tipično” tinejdžerski u dijelu smanjene motivacije za školu i školske obveze i hormona koji zaista čine ovo razvojno razdoblje zahtjevnim jednako djeci i njihovim roditeljima. No napadaji panike nisu uobičajeni i oni zajedno s bolovima u trbuhu i glavoboljama signaliziraju da Vaše dijete emocionalno nije dobro. Glavobolja je jedna od najčešćih psihosomatskih tegoba u starijoj osnovnoškolskoj dobi, no svakako bi bilo važno da je pregleda neuropedijatar kako bi se isključio mogući organski/fizički uzrok.
Kada govorimo o psihosomatskim tegobama, to se odnosi na izražavanje psiholoških i emocionalnih teškoća kroz tijelo. To ne znači da bol koju vaše dijete osjeća nije stvarna, već samo govori o uzrocima te boli kao i o činjenici da ona vlastitih emocionalnih procesa nije svjesna, stoga se oni manifestiraju na razini tijela. Najčešće se radi o nakupljenoj napetosti i tjeskobi, moguće kao posljedici nekih stresnih životnih promjena (preseljenje, razvod roditelja, bolest ili smrt bliske osobe i slično).
U situaciji napadaja tjeskobe, odnosno panike, svakako je važno da ju pokušate umiriti i skrenuti joj pažnju, odnosno prekinuti “krug panike” koji se stvorio u njezinoj glavi. Najčešće djeci u takvim situacijama koristi kada s nekim razgovaraju i na taj se način odmaknu od toga kako se trenutačno osjećaju, no prije svega im pomaže sama spoznaja da nisu sami i da je pored njih bliska osoba s kojom se osjećaju sigurno. Isto tako, nekima u toj situaciji koristi skrenuti pažnju na disanje s ciljem da uspore svoje disanje i umire tijelo.
No iako mogu trenutačno umiriti situaciju, opisani načini neće pridonijeti tome da se napadaji panike prorijede, niti će joj koristiti u rješavanju onoga što ih uzrokuje. Stoga bih Vam svakako preporučila da psiholog provede procjenu/testiranje, a potom da se dijete uključi u psihoterapijski tretman. U tretmanu će uz podršku stručnjaka za mentalno zdravlje naučiti prepoznavati vlastita emocionalna stanja i unutarnje procese te će dobiti alate kako se nositi sa stresnim situacijama. Psihoterapijskim tretmanima postiže se jačanje njezinih kapaciteta, odnosno jačanje njezine otpornosti na stres, što će joj koristiti ne samo sada, nego i u budućim razvojnim fazama i izazovima koje joj te životne faze donesu.
Vama kao majci imam potrebu napisati da ne morate uvijek znati i moći sami riješiti sve teškoće s kojima se Vaše dijete suočava. Upravo zato su ovdje stručnjaci za mentalno zdravlje (psiholozi, psihoterapeuti) kako bi Vama i njoj pomogli u izazovnim razdobljima. Stoga Vas želim potaknuti da se s povjerenjem obratite nekome tko radi s djecom i mladima, kako bi Vaše dijete, ali i cijela obitelj mogli funkcionirati s manje pritiska te kako biste svi zajedno dobili dodatnu podršku koja vam je u ovome trenutku potrebna.
Iva Kirša, psihologinja
