Pismo
Pozdrav,
za početak ću se ispričati što ovo uopće šaljem i reći da me iskreno sram i da je vjerojatno jako glupo. Stvar je u tome da ne znam ima li moj život smisla i što da dalje radim. Imam 16 godina i dugo se borim s anksioznošću zbog svega što mi se dogodilo u prvom razredu srednje u koju nisam željela ići.
Taj je pakao napokon završio i sada sam u drugom razredu u školi koju sam željela. Profesori su super i sve, ima loših odnosa u razredu, ne vole me baš svi, ali to je normalno i ne obraćam previše pažnje na to, što ne znači da me bar malo ne brine.
Da odmah prijeđem na stvar. Otkad su se počele događati te stresne situacije, uvijek imam visoke otkucaje srca, jako sam zadihana i ne mogu dobro udahnuti. Bila sam kod svakakvih privatnih kardiologa, ali svi su rekli da mi je srce strukturno zdravo iako u mirovanju imam čak do 177 otkucaja.
Idem već dugo kod psihijatrice i pod terapijom sam koja je mijenjana nekoliko puta, a trenutačno se pokušava postupno ukinuti jer mi ne treba više toliko iako više ni u to nisam sigurna. Ono što mene muči jest to što u godini koja dolazi punim 17 godina, a to je za mene velika stvar (znam da nije tako strašno, ali, vjerujte, u glavi tinejdžera stvarno jest) i moj život jednostavno nema nikakav smisao i plan. Dečka nemam (znam da je glupo što uopće o tome razmišljam sa 16 godina), ali nekako mislim da bi mi bilo lakše da imam nekoga tko me voli i da ja volim njega i da zajedno rješavamo probleme i podupiremo se, ali perfekcionist sam i smatram da nisam spremna za vezu dok ne budem najbolja verzija sebe, a svakoga se dana sve više od toga udaljavam.
Vjerojatno ga neću ni naći u skorije vrijeme jer nikuda ne izlazim. Prijatelje imam, čak sam upoznala i neke nove, a mislila sam da se to nikada neće dogoditi, ali nekako mi još nije ugodno i ne ponašam se prirodno sa svima. Nemam nikakav hobi i mislim da je to razlog zbog kojega me hvata anksioznost. Jer kad mi je dosadno, život mi nema smisla i ništa mi nema smisla i onda me sve uhvati… Prije sam išla u glazbenu školu, što mi je oduzelo šest godina i puno vremena da bih nešto vježbala. Nisam nešto dobra u sportovima, ali jako me privuklo i zanima me trčanje. Htjela bih to pokušati i mislim da je super za razbistravanje uma i opuštanje, a i zdravo je, ali me brine moje srce koje je “zdravo”, a kada se god okrenem u krevetu otkucaji mi se povise.
Nekada ne mogu ni hodati jer nemam dovoljno zraka i osjećam da mi srce svaki dan sve više slabi i odustaje. Ne mogu vam to opisati. U zadnje vrijeme ne mogu više ni jesti, nemam snage ni volje, a nekad i povraćam. Sad me ulovilo i to da ne vjerujem više u svoju religiju, već psihološki preispitujem postojanje svega da bih našla smisao. Zanima me psihologija, možda je budem i studirala. Još bih puno toga imala reći, ali jednostavno su mi misli u magli pa ne znam što da više kažem.
Neću sve ovo reći roditeljima, bili su tako sretni što mii je psihijatrica umanjila dozu i što mi je u ovoj školi dobro jer smo zbilja prišli skupa užasne stvari. Noću ne spavam, ali i nisam umorna, nekako imam neki nagon da razmišljam o svemu, a to razmišljanje nije uvijek loše. Hoću vam reći da me brine što ne živim, već samo postojim.
Svake godine obećam si da ću se truditi, ali ne mogu u teretanu jer moji misle da je to samo za skidanje kila, a ja sam mršava pa želim vježbati doma i izgubim motivaciju. Želim se promijeniti. Ispričavam se na ovako dugoj poruci i zato što možda ovo nije tema za vas. Samo još želim naglasiti da nemam nikakve, ali nikakve, suicidalne misli ili nakane.
Naprotiv, želim se promijeniti i tražim vašu pomoć ili pomoć nekog stručnog iako znam da je na meni glavna stvar, ali možda imate dobar savjet. Lijep pozdrav.
Odgovor
Draga djevojko,
za početak ti želim zahvaliti na javljanju i na tome što si svoje teškoće podijelila sa mnom. Vidim iz tvog upita izazove, ali vidim i tvoju snagu da iz dana u dan održavaš nadu i želju da promijeniš svoju svakodnevicu i živiš onakav život kakav želiš živjeti. Na tome ti svaka čast! Jako mi je drago pročitati da imaš želju i motivaciju doskočiti svojim izazovima i raditi na njima. Smatram da je to prvi i najvažniji korak ka promjeni, a ujedno i onaj najteži – prepoznati izazove, preuzeti inicijativu i odlučiti nešto promijeniti. Bravo! Uz tebe sam i nadam se da ću ti dati savjete koji će ti pomoći da nastaviš koračati tim putem i uvedeš željene promjene. Stvari koje mi pišeš nimalo nisu glupe, već, dapače, riječ je o izazovima s kojima se svakodnevno suočavaš i koji okupiraju tvoje misli, pa je sasvim u redu da se njima posvetimo s puno pažnje. Puno toga mi pišeš pa ću pokušati nekim redom strukturirati svoje misli i savjete, da ti bude lakše pratiti ih.
Spominješ smisao života. Zanimljiva i važna tema o kojoj i sama u posljednje vrijeme puno promišljam. Na početku nove godine, kada se simbolično razmišlja o ciljevima za iduće razdoblje, javljaju se nerijetko i pitanja vezana uz smisao života. Pitanja poput „Što mi je važno? Čemu težim? Kako to postići?“ teška su i zaista zaslužuju pažnju. Mogu se katkad činiti i preplavljujućima, ali možemo ih gledati i kao priliku da osvijestimo vlastite želje i motive i počnemo (ili nastavimo) njima težiti. Na smisao života možemo gledati i kroz vrijednosti koje imamo u životu i kojima težimo. Vrijednosti se odnose na neku željenu, stalnu akciju, odnosno opisuju kako želimo živjeti svoj život. Ne radi se nužno o postizanju određenog cilja ili uspjeha. U životu ne možemo uvijek kontrolirati hoćemo li ispuniti svoje ciljeve ili ne, ali možemo nastojati djelovati u skladu sa svojim vrijednostima, čak i ako katkad naši ciljevi nisu ispunjeni. Da bismo pomogle tebi rasvijetliti makar dio odgovora na pitanja koja imaš, molim te da uzmeš komad papira i da zajedno za početak promislimo o tvojim vrijednostima. U nastavku se nalazi popis tek nekih vrijednosti. Dok ih budeš čitala, promisli o onima koje su tebi najvažnije i označi ih. Možeš dodati i neke druge ako nisu na ovom popisu.
Vrijednosti: suosjećajna, pustolovna, autentična, svjesna, odvažna, hrabra, predana, posvećena, dosljedna, disciplinirana, energična, pravedna, praštajuća, slobodna, zabavna, velikodušna, zdrava, puna razumijevanja, poštena, čestita, skromna, duhovita, neovisna, zanimljiva, ljubazna, odana, otvorenog uma, optimistična, organizirana, strastvena, strpljiva, razigrana, snažna, pouzdana, religiozna, odgovorna, vješta, duhovna, stabilna, tolerantna…
Kada si označila svoje vrijednosti, te dodala možda i neke druge, pokušat ćemo ove vrijednosti još više uklopiti u tvoju svakodnevicu. Da bismo to lakše učinile, odredit ćemo domene u životu:
- obitelj
- partnerstvo i/ili romantične veze
- prijateljstva
- obrazovanje i osobni razvoj
- duhovnost
- građanstvo i zajednica
- okoliš i priroda
- zdravlje i blagostanje
- slobodno vrijeme.
Sada pogledaj svaku ovu kategoriju i odredi onu u kojoj se osjećaš najmanje u dodiru sa svojim vrijednostima. Kada si odabrala domenu/e, napiši vrijednosti na koje se želiš usredotočiti unutar svake. Na primjer, ako si odabrala prijateljstvo, možda bi voljela poraditi na vrijednostima pažljivog, ljubaznog i poštenog prijatelja. Kada to učiniš, vrijeme je da postavimo ciljeve povezane s tim vrijednostima. Ciljevi trebaju biti: konkretni (odredi radnje koje ćeš poduzeti, kada i gdje ćeš to učiniti), značajni (cilj bi trebao biti osobno značajan, vođen prije definiranim vrijednostima), prilagodljivi (cilj pomaže da svoj život vodiš u smjeru koji će poboljšati njegovu kvalitetu), realni (cilj bi trebao biti realno dostižan, pa uzmi u obzir svoje zdravlje, trenutačne životne zahtjeve, vrijeme i druge faktore), vremenski ograničeni (da bi povećala specifičnost svoga cilja, postavi dan/datum ili vrijeme za njega). Zapiši postupni niz ciljeva, počevši od malih i jednostavnih koji se mogu postići odmah, prema dugoročnim ciljevima koji se možda neće postići mjesecima. Za sada bih predložila da se zadržimo na prvim dvjema kategorijama – trenutačni i kratkoročni ciljevi, a s vremenom možeš na isti ovaj način postaviti i srednjoročne i dugoročne ciljeve.
- Trenutačni cilj (nešto jednostavno i lako, što mogu učiniti u sljedeća 24 sata)
- Kratkoročni ciljevi (stvari koje mogu učiniti u sljedećih nekoliko dana i tjedana)
- Srednjoročni ciljevi (stvari koje mogu učiniti u sljedećih nekoliko tjedana i mjeseci)
- Dugoročni ciljevi (stvari koje mogu učiniti u sljedećih nekoliko mjeseci i godinu)
Nadam se da će ti ova vježba pomoći da osvijestiš svoje vrijednosti i da ih ujedno pretočiš u svakodnevne ciljeve koji te mogu voditi dalje u životu. Zapamti, nije nužno težiti nekom dugoročnom cilju i smisao života mjeriti po tome, nego je u redu i živjeti život vodeći se svojim vrijednostima. Za smislom života katkad tragamo i cijeli život, i pitanje je kako uopće definirati sam smisao života. O tome se knjige mogu pisati… Ali vjerujem da su vrijednosti nešto što nas može voditi ka tom putu i pomoći nam da živimo ispunjen život, tražeći taj smisao.
Pišeš mi dalje kako se dugo boriš s anksioznošću. Žao mi je to pročitati. Anksioznost zaista zna jako opteretiti osobu. No s druge strane moram pohvaliti tvoju proaktivnost koju primjećujem – da ideš redovito na kontrole, da uzimaš terapiju, da si uvela određene promjene u svom životu. To je teško učiniti, a jako puno znači. Tako da – bravo! Puno toga si već napravila za sebe.
Jedna od karakteristika anksioznosti jest snažna fiziološka reakcija koja se manifestira kao pojačani otkucaji srca, teškoće disanja, znojenje, grč u želudcu, omaglica, vrtoglavica i sl. S obzirom na to da si prošla pretrage kardiologa i utvrdila da je strukturalno sa srcem sve u redu, moguće da su simptomi koje mi opisuješ povezani s anksioznosti. Prema kognitivno-bihevioralnome modelu, kroz našu glavu prolazi na tisuću misli u datom vremenu. Zovemo ih automatske misli. Kada se pojavi određena automatska misao koja nas inače uznemiri, tada tijelo odreagira i javlja se određen osjećaj. Stoga je jedan od načina kako si pomoći osvijestiti koja je to misao (ili više različitih) koja prođe kroz glavu, a možda izazove takvu reakciju. Ako su kod tebe to, primjerice, strahovi od toga da će se nešto dogoditi, možeš se upitati: „Koliko sam puta do sada to pomislila? Koliko mi se to puta dogodilo? Koliko mi se to puta nije dogodilo? Jesu li možda ovi simptomi povezani s nekim strahom koji se pojavio? Mogu li pokušati učiniti ono što želim unatoč tim simptomima?“ Odgovori ti mogu pomoći da preispitaš misli koje se jave. Na taj način, kada umiriš misli, i fizički bi se simptomi mogli smanjiti. Ovo je potrebno vježbati, a korisno i zapisivati kako bi efekt bio bolji.
Kako bi opisala svoje pretežito raspoloženje u posljednje vrijeme? Primjećuješ li da je nešto drukčije nego inače? Simptomi koje spominješ vezano uz manjak apetita, teškoće spavanja, čestog razmišljanja o raznim temama (ono što mi zovemo ruminiranje), manjak socijalnih interakcija, podsjećaju me na elemente sniženog raspoloženja. Važno nam je to prepoznati i posvetiti se tome. Plan malih svakodnevih aktivnosti (dijelom i onaj koji smo napravile prije) može ti za početak pomoći da se počneš osjećati bolje. Najprije je potrebno pratiti kako provodiš svoje vrijeme (voditi dnevnik aktivnosti tjedan dana tako da bilježiš što radiš kroz dan, koliku ti to ugodu izaziva i koji je osjećaj postignuća) te potom vidjeti koja su to razdoblja dana kada imaš višak vremena ili mogućnost zamijeniti aktivnost nekom drugom (primjerice one aktivnosti koje radiš, a nisu ti ugodne, niti izazivaju osjećaj postignuća, možeš zamijeniti nekim novim aktivnostima). Potom si u svakom danu možeš odrediti jednu aktivnost koju ćeš uvesti. Primjerice, pišeš mi da bi željela trčati. Jedna aktivnost može biti pripremiti odjeću, druga može biti odabrati pjesme za playlistu, treća može biti odlazak u 5-minutnu šetnju da bi isplanirala rutu trčanja, četvrta može biti odlazak u šetnju u trajanju do 10 minuta. Zatim tu aktivnost ponavljaj svaki dan i obvezno pronađi neki način kako ćeš se na kraju dana nagraditi za to. Nakon nekog vremena, kada se budeš osjećala spremnije, možeš uvesti trčanje od 5 minuta, zatim 10, i tako postupno povećavati vrijeme dok ne usvojiš naviku i ne osjetiš se fizički spremnom za to. Suprotno mišljenju, katkad je korisnije krenuti, a motivacija dođe, nego se motivirati pa tek onda krenuti. Jednako tako, možeš napraviti i popis stvari koje si prije voljela raditi ili koje bi voljela isprobavati i napraviti daljnji plan aktivnosti. Neka na tom popisu budu i neke socijalne aktivnosti – odlazak s nekim na kavu, razgovor telefonom ili dopisivanje i sl.
I zapamti – u redu je krenuti polako, postupno, korak po korak. Ugoda ne mora odmah biti prisutna, doći će kako se budeš osjećala bolje. I ovdje se podsjeti svojih vrijednosti i uvedi aktivnosti koje su u skladu s njima.
Na raspoloženje utječu i misli koje imamo (sjeti se onoga što sam ti objašnjavala prije za anksioznost). Ako se uloviš da često razmišljaš o sličnim temama, možeš ih pokušati zapisivati – voditi dnevnik i zatim naći neku opuštajuću aktivnost da zamijeniš to nepotrebno ruminiranje. Dakle, osvijestiti osjećaj, prepoznati misli i pokušati prekinuti taj krug ruminiranja. Dalje se te ponavljajuće misli mogu preispitati tako da zaista promisliš o tome koliko su točne. Misli koje imamo čine se točnima, no zapravo su to samo pretpostavke koje možemo testirati i vidjeti u kojoj su mjeri uistinu točne. Pa kada budeš spremna na to, možeš se upitati: „Koji su mi dokazi da je ova misao točna? Koji su mi dokazi da je pogrešna? Što bi rekla nekoj bliskoj osobi da podijeli sa mnom tu svoju misao? Postoji li neki drukčiji način kako mogu tumačiti tu svoju misao ili gledati na tu situaciju?“ Predložila bih ti da o svom raspoloženju porazgovaraš i sa svojom psihijatricom, pogotovo ako primjećuješ da je raspoloženje sniženo već dugo vremena i da ti ovi savjeti nisu dovoljni.
Pišeš mi i o dečku i prijateljstvima. Osobno smatram da se odnosi ne mogu forsirati i da sve dođe u svoje vrijeme. Ti već imaš ostvarena neka prijateljstva, i to je sjajno. U životu ćeš upoznati još puno ljudi, biti na puno novih mjesta i imat ćeš priliku stvarati nove odnose. Sve to dođe s vremenom. A što se tiče dečka, ne moraš biti najbolja verzija sebe da bi našla nekoga. Ti si najbolje što možeš biti u ovom trenutku, i to je sasvim u redu. Bitno je da nastaviš koračati dalje i svakim danom daješ malo više od sebe. Do tada, možeš raditi na ostalim izazovima kako bi se osjećala bolje i kako bi počela drukčije tumačiti neke situacije. Sve to u konačnici utječe na sliku koju imamo o sebi. Slika koju imamo o sebi je kao zid, gradimo ju ciglu po ciglu. Pritom ne mora svaka cigla biti savršena, zar ne? Nikada i nije… I to je sasvim u redu!
Iz tvog pisma zaključujem da su ti roditelji pružili podršku i bili tu za tebe u trenutcima kada ti je bilo teško. Vjerujem da su opet spremni učiniti isto. Iako razumijem da im ne želiš reći ono što te opterećuje jer su mirniji sada kada je terapija umanjena, s druge strane bih te pitala – da je situacija obrnuta, bi li ti voljela znati? Ako ti je teško razgovarati s roditeljima, možda za početak i neke zajedničke aktivnosti mogu učiniti puno. Ima li nešto što volite ili ste prije voljeli zajedno raditi, pa da pokušaš ponovno uvesti? S vremenom ćeš se tako možda osjećati spremnija za razgovor i podijeliti s njima nešto od onoga što te muči. Vjerujem da su oni tu za tebe.
Često nam koristi i olakša kada s nekime neutralnim, a stručnim, prolazimo ovaj proces traganja i promjene. Stoga, ako budeš imala potrebu za sustavnijom podrškom, na području Rijeke djeluje nekoliko besplatnih savjetovališta za mlade, kao i onih uz plaćanje koje možeš kontaktirati i posjetiti uz suglasnost i podršku roditelja. Detaljnije informacije možeš pronaći na našoj stranici: https://svejeok.hr/psiholoska-pomoc-u-rijeci/
Iako sama pišeš da ne vidiš smisao, vidim da imaš već neke planove za budućnost. To je sjajno! Puno mladih nema ni ideju čime bi se dalje bavili u životu, a ti imaš. Ne mora ni biti sve već zacrtano i određeno, ali neki smjer i viziju imaš. I to je možda sasvim dovoljno za sada. Divna si djevojka i vjerujem da ćeš uspjeti ostvariti svoje potencijale i obogatiti svoj život. Uz tebe sam i mislim na tebe.
Sretno, i bit će sve ok!
Ana Đorić, psihologinja
