Pismo
Lijep pozdrav. Imam velik problem s kontrolom bijesa. Naime partnerica me uspije toliko izbaciti iz takta da nekontrolirano postanem fizički nasilan, što ni najmanje ne želim. Volim je svim svojim srcem, ali katkad bude toliko naporna i nerazumna, što mene dovede do ludila. Bili smo čak i na psihoterapiji gdje sam opisao to ovako: započnemo neki raspravu. Ona se uhvati nečega kao pijan plota i to neprestano ponavlja, onda mi katkad počne govoriti kako se ja osjećam i što ja mislim(a to nigdje nisam ni rekao ni pomislio) i onda me tim ponavljanjem dovede do ludila. Na to počnem galamiti, urlati, katkad čak, iako to ne želim ni najmanje, budem fizički nasilan. Smatram da mi tu ona treba pomoći. Kada ju zamolim da prestane, odnosno da ušuti, trebala bi to napraviti i tako bi mi pomogla da do toga ne dođe. No njezin odgovor na to je: A tko će meni pomoći? I mene to potpuno izluđuje. Naprimjer, danas sam pokušao kontrolirat bijes tako što sam sjeo, pio kavu i šutio, no ona valjda to nije mogla podnijeti, došla je do mene i ponavljala istu rečenicu, počela je galamiti i razbila šalicu o stol. Na to sam izgubio kontrolu, zamračilo mi se pred očima. Skočio sam i uhvatio je žestiko za lice,i počupao za kosu i gurnuo u sobu na krevet. Nije htjela biti podalje od mene iako sam je molio. Te sam to ponovio više puta. Stvarno to ne želim raditi i ne želim biti takav. Trebam savjet, kako kontrolirati bijes. Hvala vam puno na odgovoru.
Odgovor
Poštovani,
kao prvo potrebno je osigurati sve preduvjete da do bilo kojeg oblika nasilja ne dođe, a najvažniji je preduvjet udaljiti se iz potencijalne situacije u kojoj može doći do bilo kakva oblika nasilja. Sljedeći je važan preduvjet promijeniti interpretaciju nečijeg ponašanja kao namjernog ili s ciljem da nas isprovocira. Nakon toga važno je smiriti tijelo kako bi se izbjeglo agresivno ponašanje.
U Vašem slučaju to bi značilo da ćete unaprijed reći partnerici kako ćete sljedeći put kada osjetite da se ljutnja/bijes počne javljati, izaći iz stana i otići „na hlađenje“, kako ne bi došlo agresivnog ponašanja. Tijekom hlađenja ćete razmisliti je li Vaša partnerica stvarno „naporna i nerazumna“ ili postoji mogućnost da ne zna na koji način reći što joj stvarno treba ili kako se osjeća. Razmislit ćete o tome s kojim ciljem Vi započinjete raspravu s partnericom, da ju uvjerite da je Vaše mišljenje ispravno, a njeno krivo ili imate osjećaj da Vas ona želi uvjeriti u svoje mišljenje. Ni jedno ni drugo nije baš u potpunosti sto posto ispravno. Cilj je rasprave da se čujemo, doživimo i saslušamo, iznesemo svoje mišljenje uz mogućnost da nećemo pri toj raspravi postići kompromis. Dok se hladite, pratit ćete svoje tijelo, „gori“ li ili se opušta i smiruje, bez potrebe da tu emocionalnu napetost izrazi kroz fizičku agresiju prema nekome ili nečemu. Dok ne „ohladite“ glavu i ne „smirite“ tijelo, ne vraćajte se kući. Konzumacija alkohola s ciljem smirivanja, nije opcija.
Mislim da je za Vas bitno da preuzmete odgovornost za svoje ponašanje i posljedice svoga ponašanja, a ne da tu odgovornost prebacujete na partnericu, pogotovo ako je „volite svim svojim srcem“. Nije logično da ako nekoga „volimo svim svojim srcem“, prema njemu ili njoj budemo fizički nasilni. Ali da, do nasilja ne dolazi zbog logike ili razuma, nego zbog emocija. Fizičko nasilje ili agresija samo je ponašajni aspekt ljutnje ili bijesa kao emocionalnih komponenti.
Jedino kada preuzmemo odgovornost za svoje ponašanje i posljedice svoga ponašanja možemo ga i sami mijenjati, pri čemu je naglasak na ovom „sami“. Jedino onda „nam i drugi“ mogu pomoći, ako sami ne znamo kako riješiti problem. Inače ćemo se osjećati bespomoćno jer, eto, partnerica ne pomaže u tome da me ne ljuti, netko drugi od stručnjaka mi ne može pomoći jer mi ne može dati savjet kako da utječem na partnericu itd., a u biti JA imam problem i meni treba pomoć u samokontroli.
Ponavljam, prvo i osnovno je prihvatiti odgovornost za svoje ponašanje, iskontrolirati svoje emocije, iskontrolirati sebe, a ne očekivati da drugi promijene svoje ponašanje kako bi se mi ponašali onako kako mislimo da bi trebali.
Opisane situacije i ponašanja podliježu i kaznenoj odgovornosti i mogućnosti pokretanja kaznenih postupaka, stoga je problem veći nego sama činjenica da je netko nekoga isprovocirao i da se netko ponašao agresivno. Svatko tko ima informacije o tome da se netko nasilno ponašao prema nekome, dužan je to prijaviti policiji.
Postoje psihosocijalni tretmani koji mogu educirati polaznike o prepoznavanju emocija i prihvaćanju odgovornosti za svoje ponašanje te ponuditi promjene u ponašanju kako do fizičke agresije ne bi došlo. Psihosocijalni tretman radi prevencije nasilničkog ponašanja je savjetodavno-terapijska i psihoedukativna usluga usmjerena na zaustavljanje i sprječavanje nasilničkog ponašanja u obitelji, uključivanjem korisnika u strukturirani tretman kojemu je cilj zaustaviti nasilje među partnerima i/ili u obitelji.
Više informacija o tome možete dobiti u udruzi UZOR ili savjetovalištu Obiteljskog centra u Rijeci.
Moj savjet Vam je da provjerite mogućnost uključivanja u navedene tretmane, a nakon toga svakako nastavite s partnerskom psihoterapijom.
Lijep pozdrav,
Anđelko Botica, psiholog
