Pismo
Moj najbolji prijatelj iz grupe počeo je sve vrijeme provoditi sa svojom novom djevojkom. Uopće, zaboravio je na mene i ignorira me i kad obeća da će ići negdje sa mnom ili da ćemo zajedno ručati. Nemam u Zagrebu nikoga osim njega. Osjećam da nisam potreban nikome u svojem životu, zato bih ga htio završiti. Stanujemo zajedno u istoj sobi u studentskom domu (mi smo cimeri), ali on sad sve vrijeme provodi u njezinoj sobi i ja ga čak ne viđam. Boli me duša i osjećam da sam ostao sam.
Odgovor
Studentski život u drugom gradu donosi brojne izazove – potrebu za organizacijom samostalnog života, snalaženje u novoj okolini, ispunjavanje studentskih obveza, upoznavanje novih ljudi itd. Sve to može aktivirati neugodne osjećaje s kojima se nije lako nositi, a usamljenost koju spominješ u svom upitu zasigurno je jedan od njih. Ipak, važno je razumjeti da to što se osjećaš usamljeno zapravo ne znači da si zapravo sam. Ljudi nerijetko osjećaje usamljenosti doživljaju kao potvrdu da su sam, no takvi osjećaji nam zapravo signaliziraju da nismo zadovoljni kvalitetom i/ili kvantitetom odnosa u kojima se nalazimo. Upravo je to ono što opisuješ u svom upitu – osjećaš se samim otkako je tvoj najbolji prijatelj pronašao djevojku kojoj posvećuje većinu svoga vremena te imaš dojam da je zanemario vaše prijateljstvo. Ipak, to nužno ne znači da mu više nije stalo do vašeg prijateljstva, već mu je možda potrebno osvijestiti kako se ti osjećaš u novonastalim okolnostima. Upravo zato je otvorena komunikacija jedan od temelja svakoga zdravog odnosa jer da bi nas drugi mogli razumjeti, važno je moći otvoreno izraziti kako se osjećamo. Jesi li pokušao s prijateljem porazgovarati o promjenama koje su nastale u vašem prijateljstvu? To ne mora biti razgovor u kojem ćeš ga kritizirati, već dati do znanja kako se osjećaši što ti je potrebno. Također, reći mu da ti nedostaje vaše zajedničko provođenje vremena, može biti dobra prilika za pronalaženje rješenja.
Nadalje, s obzirom na to da smo po prirodi društvena bića, jedan od najboljih lijekova za borbu protiv usamljenosti jest upravo stvaranje prilika za druženje. Razumljivo je da je tvoj najbolji prijatelj ujedno i tvoja komforna zona unutar koje se osjećaš sigurno, no katkad je upravo izlazak iz zone sigurnosti prilika za osobni rast i razvoj. Možda je baš to što je tvoj najbolji prijatelj trenutačno manje dostupan za druženja zapravo prilika za neka nova poznanstva i prijateljstva. Kako ti zvuči ideja da pozoveš na ručak nekog drugog iz studentskog doma? Boravak u domu je zapravo super prilika za sklapanje novih kontakata s obzirom na to da si okružen studentima koji se suočavaju s jednakim izazovima i sigurno se u nekoj mjeri (manjoj ili većoj) osjećaju usamljenima. Možda ti ideja pozivanja nekog novog na kavu ili ručak izazove nelagodu, no imaj na umu da si upravo izlaganjem neugodnim osjećajima zapravo dajemo priliku prevladati ih.
Ako ti je preteško samome primijeniti neko od predloženih rješenja, savjetujem ti da se obratiš za pomoć studentskom savjetovalištu u kojem možeš dobiti priliku za sustavan rad na problemima koji te muče. Uz to, prilažem ti brošuru Sveučilišta u Zagrebu koje je upravo pitanje usamljenosti prepoznalo kao jedan od izazova s kojima se studenti najčešće suočavaju, što zapravo potvrđuje kako nisi sam u nošenju s takvim osjećajima. U njoj možeš pronaći još neke korisne smjernice te dodatna mjesta na kojima možeš zatražiti pomoć: https://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/Studiji_studiranje/Podrska/Savjetovanje/Usamljenost.pdf
Sretno!
Ana Goleš Juriša, psihologinja
