Pismo
Roditelji me pritišću da se ne izražavam i da nisu zadovoljni mojim postignućima u životu. Nikad mi nisu obraćali pažnju i primijetio sam da sam se izrazito prestao voljeti.
Odgovor
Dragi čitatelju,
hvala što ste podijelili s nama svoje iskustvo i nešto vrlo osobno što proživljavate. Iz Vaše poruke mi se čini da Vam je nedostajalo roditeljske emocionalne podrške i prihvaćanja i da trenutačno doživljavate pritisak s njihove strane oko toga na koji način funkcionirate. Razumijem da iskustvo u odnosu s roditeljima može utjecati na to kako vidite sebe. Htjela bih vam reći da je valjano onako kako ste vi doživjeli taj odnos, čak iako se drugi (npr. roditelji) možda ne bi složili s tim. Uzimam u obzir i obiteljsku dinamiku koja često može biti komplicirana, a uključuje način na koji su roditelji odgojeni, neke stavove, vrijednosti i obrasce ponašanja koje su oni razvili. To ne opravdava njihovo ponašanje, ali bi ga moglo objasniti.
Prirodno je razviti negativna uvjerenja o sebi odrastanjem u okruženju u kojem ste osjećali da ne dobivate pažnju koju zaslužujete i da se Vaša postignuća ne cijene. Htjela bih da znate da je moguće naknadno u životu prepoznati to kao iskustvo koje ste stekli o sebi u tom odnosu, ali da to ne mora biti „pravi“ odraz toga kakvi ste Vi (nego njihova ponašanja i očekivanja prema Vama). Čak i ako Vaši roditelji ne razumiju ili ne prihvaćaju u potpunosti način na koji funkcionirate, to ne čini vaš identitet ili izbore manje stvarnima ili važnima. Postoje načini na koje možete pokušati upoznavati sebe kroz drukčiju prizmu. To može biti praćenje vlastitih interesa i potreba. Možda će ti interesi biti u skladu s tim što roditelji očekuju, a možda će se razlikovati i dovesti do situacija u kojima se oni ne slažu s Vama. Pritom to ne mora značiti da ste Vi loši na neki način, nego se oni samo ne slažu s Vašim odabirom i ne znaju ili ne žele prihvatiti da birate nešto što nije u skladu s njihovim očekivanjima. Ono što je još važno u tome da se počnete osjećati sigurno „u vlastitoj koži“ jest da se povezujete s osobama koje prihvaćaju i cijene Vaše odluke.
Mislim da je dobro da primjećujete što Vam se događa i analizirate zašto se to događa jer je to dobar početak za to da postavite pitanja što je ono što Vi želite i trebate, pa to pokušate ostvariti. Na koncu biranje vlastita „puta“ kojim se razvijate može pridonijeti prihvaćanju samoga sebi i voljenju sebe. Ako budete htjeli razgovarati još s nekim o tome što Vam se događa, preporučila bih da potražite stručnu podršku i razgovor uživo. Na stranicama platforme Sve je OK možete pronaći kontakte za psihološku pomoć: https://svejeok.hr/psiholoska-pomoc-u-rijeci/.
Želim Vam ugodan dan i svako dobro.
Tea Vehovec, psihologinja
