Pismo
Poštovani,
zbilja sam došla do zida i ne znam kome se obratiti za pomoć.
Imam majku koja je psihički bolesnik već 25 godina, skoro cijeli moj život, i živim s njom i brinem se o njoj. Sa mnom je i moje dvoje malodobne djece i muž. Majka ima mirovinu svega 200 eura pa ovisi o meni. Boluje od shizoafektivnog poremećaja, miješani tip, i trenutačno je bolest uzela maha.
Tri godine je funkcionirala sasvim O.K., zadnji je put bila hospitalizirana prije tri godine i sve je bilo u redu.
Odjednom prestane piti terapiju i onda kreće kaos. Trenutačna situacija u kući me toliko emocionalno iscrpljuje da više nemam nimalo empatije i da ne biram riječi. U stalnim smo konfliktima i ne vidim izlaz iz ove situacije. Zadnja tri mjeseca život mi je pakao zbog njezine bolesti. Moj privatni život pati. Muž pati, djeca pate, kome se obratiti za pomoć, kako se ponašati u takvim situacijama, jednostavno više ne znam.
Hvala unaprijed.
Odgovor
Ako pogledam situaciju u kojoj se već toliko dugo vremena nalazite i svjesni ste kako zdravstveni problem Vaše majke utječe na sve članove obitelji, onda je sasvim jasno da ste frustrirani i bespomoćni. Najviše zbog toga što ne možete pružiti adekvatnu skrb majci i što ne možete funkcionirati tako da zanemarite potrebe svoje djece, svoga supruga, ali i svoje. Budući da Vam sada sigurno što prije treba pomoć, a moguće je i da Vašoj majci treba liječenje u ustanovama koje se brinu o psihičkom zdravlju osoba, možda se za početak možete obratiti liječniku opće prakse koji će Vas uputiti stručnjacima koji će procijeniti daljni tijek liječenja.
Isto tako, možete se informirati o tome postoje li mogućnosti da se Vaša majka uključi u neki oblik institucionalne pomoći, npr. u Domu Turnić, koji nudi aktivnosti za osobe sa psihičkim poteškoćama i provodi vrlo kvalitetan program uključivanja osoba u društvenu zajednicu. Danas razmišljamo različito o osobama koje imaju psihičke poteškoće i nastojimo ih, uz adekvatnu terapiju, što više uključiti u život ili bavljenje aktivnostima koje pomažu u oporavku. Također je važno da uz medikamentoznu terapiju Vaša majka bude uključena i u razgovornu terapiju, kako bi što više bila uključena u proces emocionalne stabilizacije.
Nadam se da će Vam ove informacije biti korisne kako biste imali dovoljno vremena posvetiti se sebi i svojoj obitelji, a u isto vrijeme pobrinuti se za majku koja samostalno ne može zatražiti pomoć.
Anamaria Blažić, psihologinja