Pismo
Jedan od blizanaca “živi u svom svijetu”. Priča je duga, psihofizički ga je maltretirao drugi blizanac. Miran je, tih, povučen. Pokazuje znakove povećane senzorne osjetljivosti (imamo samo mišljenje radnih terapeuta koji nisu zamijetili probleme, čekamo senzornu procjenu), u vrtiću od 2,5 do 6,5 zapravo nije stekao prijatelje i igrao se sam. Pokušava stupiti u interakciju s drugom djecom, ali ne može pratiti njihova pravila, bude igroriran i izbačen iz igre jer brat preuzme inicijativu i ” preuzme” društvo. U školi se ne može koncentrirati i “smetaju mu i ljute ga” djeca oko njega (prema njegovim izjavama). Doživi blokadu u nastavnom radu i sve češće zna sjesti na pod i plakati jer ne može nastaviti rad. Kognitivno procijenjen prilično naprednim. Prošli smo jedan pregled psihologa, radne terapije, senzornu sobu te moje seanse kod privatnog psihologa o navedenim problemima. Čak je spominjan i visokofunkcionalni autizam iako su mišljenja stručnih osoba s kojima sam kontaktirala podijeljena u vezi s tim i većina misli da je u pitanju nezrelost. Po meni je moguć i ekranizam jer u kontaktu s ekranom ne doživljava odbijanje i odbacivanje. Možete li možda procijeniti o čemu je riječ ili preporučiti daljnje korake?
Odgovor
Draga čitateljice,
psihodijagnostička obrada sastoji se od detaljnog intervjua, provođenja psihodijagnostičkih sredstava primjerenih dobi djeteta te opservacije djeteta u situaciji procjene. Također, od roditelja zatražimo nalaze drugih stručnjaka i mišljenje škole/vrtića o djetetovu funkcioniranju. Tek tada možemo dati određene zaključke, a i to je potrebno raditi s oprezom s obzirom na dinamiku razvoja kod djece i specifičnosti određenih faza, zbog čega se redovito preporučuje praćenje. Ipak, važno je adekvatno prepoznati djetetove teškoće kako bi mogli roditelje usmjeriti što i kako dalje.
Vaš se dječak ne snalazi u vršnjačkoj skupini, a, kao što čitam, njegov mu brat to ne olakšava. Izrazito je teško odgajati blizance jer se u većini životnih situacija nalaze zajedno, a potrebe su im često potpuno drukčije. Zato se savjetuje da ih roditelji koliko god mogu odvajaju kako bi se razvili i kao individue, premda često znamo čuti da je to u realitetu teško izvedivo. Ako jedan brat dominira i to iskorištava, na roditeljima je da takvo ponašanje zaustave. Važno je prepoznati potrebe drugog dječaka i imati vrijeme koje ćete provesti samo s njim kako bi vidjeli da li dječak drukčije funkcionira kada je jedan na jedan.
Spomenuli ste dijagnozu autizma koja je vjerojatno postavljana na temelju otežanog snalaženje u socijalnim interakcijama i teškoća na planu senzorike. Uočavaju li se kod dječaka nekakva stereotipna ponašanja? Kako izgleda njegova igra? To su sve pitanja koja mogu dati djelomično odgovore, ali prije svega je potrebno vidjeti kako dječak funkcionira u kontaktu s drugim ljudima.
Ako dječak otežano svladava gradivo (bez obzira na kognitivne sposobnosti) možda treba promijeniti oblik školovanja. Spomenuli ste ekranizam. Prekomjerno i/ili neselektivno izlaganje djece ekranima dovodi do nepovoljnih posljedica na razvoj djece, a djeca s teškoćama u razvoju, pogotovo ako je riječ o socijalnoj komunikaciji i interakciji, na taj način još više nazaduju i povlače se u svoj svijet.
Spomenuli ste da obiteljski odnosi nisu idealni, ali da smatrate da to ne utječe na vaše dijete. Važno mi je istaknuti kako djeca osjete sve, pogotovo ako je riječ o narušenoj dinamici u obitelji, pa čak i ako ne svjedoče konfliktnim situacijama.
Savjetujem vam da se obratite svome pedijatru/ici i zatražite uputnicu za psihološku procjenu, nakon čega ćete na stranicama KBC-a Rijeka pronaći obrazac za centralno naručivanje, ispuniti tražene podatke i povratno ćete biti obaviješteni o terminu.
Tamara Milovanović, psihologinja
