Pomalo se gubim

Pismo

Zdravo. Imam 16 godina i osjećam da se pomalo gubim. Trenutačno me najviše zanimaju izlasci, alkohol i površni odnosi s dečkima. Znam da to možda zvuči loše, ali to je iskreno gdje sam sad. Moja obitelj mi je podrška, ali često dobijem provokativne komentare o svojoj budućnosti i to mi ubija volju. U školi sam slaba učenica, ne zato što ne mogu, nego zato što sam lijena — i toga sam svjesna. Kad se potrudim, ide mi, ali motivacija mi brzo nestane. Bojim se da neću uspjeti upisati faks i da ću poslije žaliti zbog svega. Vikendi su mi “bijeg” – živim za alkohol i neozbiljne momke, iako znam da to nije ono što zapravo želim. Ne želim da me ljudi vide kao “laku”, jer nisam. Samo sam zbunjena, željna pažnje, iskustva, možda i nečeg dubljeg, ali ne znam kako to pronaći na pravi način. U dubini duše želim biti samostalna, uspješna, imati svoju obitelj i život na koji mogu biti ponosna. Ne znam kako krenuti prema tome, nikako se izvući iz ovog načina života prije nego što me potpuno odvede u pogrešnom smjeru. Stvarno bih htjela savjet — kako se postaviti prema sebi, kako pronaći balans, kako ne sabotirati samu sebe.

Odgovor

Draga djevojko,

hvala ti na javljanju i na tome što si iskreno progovorila o onome što te muči. To je zaista hrabro od tebe. Ne samo što si to podijelila sa mnom, već si sebi priznala da nisi zadovoljna s određenim posljedicama koje misliš da tvoje ponašanje ima. Čvrsto vjerujem da je osvještavanje izazova s kojima se susrećemo prvi korak ka poboljšanju, i zato te želim pohvaliti. Već si krenula onim putem na koji ćeš jednoga dana biti ponosna.

Nalaziš se u izazovnim godinama. Adolescencija je razdoblje traženja, preispitivanja, pronalaska svojeg mjesta u svijetu i društvu. Sve su to veliki zahtjevi. Uobičajeno je da adolescenti istražuju svoje želje, motivaciju i interese, te time pokušavaju bolje upoznati sebe i svijet oko sebe. Iz adolescencije se pomalo sazrijeva, uči se putem pokušaja i pogrešaka, i stvaraju se određene vrijednosti za dalje. To znači da mladi uče iz svojih svakodnevnih iskustava i osjećaja koji su se posljedično javili, i time si pokušavaju pronaći smisao u turbulentnom razdoblju.U onome što mi pišeš, primjećujem tvoju mudrost jer već sada razmišljaš o posljedicama koje tvoje odluke i ponašanja mogu imati poslije u životu. To je znak da učiš, upoznaješ sebe i sazrijevaš.

Iz tvog upita primjećujem da si dobro prepoznala koja su to ponašanja koja ti pomažu da napreduješ u životu, a koja su ponašanja koja te koče u razvoju. Da bi ih još bolje prepoznala i razumjela, pozvala bih te da uzmeš papir i napraviš tablicu koja će imati dva stupca. U lijevom stupcu popiši sva ponašanja za koja smatraš da ti ne pomažu u razvoju, a u desnom sva ponašanja (koja trenutačno provodiš u životu), za koja smatraš da ti pomažu u razvoju. Uzmi si vremena i dobro promisli o tome. Sada kada si to napravila, okreni papir i odgovori na ova pitanja:

• Bi li neki oblici mojih prijašnjih ponašanja mogli pridonijeti mome daljnjem razvoju, a prestala sam ih primjenjivati? To može biti neki hobi, vođenje dnevnika, razgovori s bližnjima i sl.
• Bih li voljela uvesti neke nove oblike ponašanja (koje nisam nikada provodila), a za koje mislim da bi pridonijela mome razvoju? Ako da, koja su to ponašanja?
• Koliko često mogu provoditi ove oblike ponašanja (ili neke) koje sam zapisala (jednom tjedno, svakodnevno…)? Zapamti da je za početak dovoljno krenuti, što može značiti i uvesti svega 10-ak minuta nekog ponašanja dnevno.
• Postoje li neke druge aktivnosti koje mogu uvesti vikendom da me mogu zaokupiti, a pritom da su i prikladnije? To može biti odlazak na neki izlet (kupanje, šetnja), bavljenje planinarenjem ili nekim sportom. Možeš otići sama ili s društvom.

Ponašanja za koja procijeniš da bi mogla pridonijeti tvome razvoju sada stavi u onaj desni stupac tablice s druge strane papira. To neka ti bude podsjetnik i smjernica za ponašanja koja možeš pokušati uvesti u svoju svakodnevicu i nastaviti provoditi.  Na taj način već i samim ponašanjem mijenjaš neke obrasce koje više ne želiš.

Vezano uz nove aktivnosti i ponašanja, pišeš mi da ti je obitelj, unatoč nekim komentarima koji te povrijede, podrška. Možda se na njih možeš više osloniti. Razmisli o tome da uz ova prethodno popisana ponašanja, pokušaš osmislitii neke zajedničke aktivnosti koje možeš raditi s obitelji. To može biti nešto što ste prije zajedno radili ili što bi voljela početi raditi s njima. Na taj način možete jačati svoj odnos, ali i možeš pomalo učiti kako si drukčije ispuniti vrijeme.

Što se tiče škole, razumijem tvoja razmišljanja. Ljeto je, pa je dobro što imaš još dovoljno vremena da napraviš dobar plan za novu školsku godinu i kreneš pomalo. Spominješ mi ciljeve koje imaš za idućih nekoliko godina. Jedan od njih je i upisati fakultet. To može biti sjajan motivator. No djeluje i pomalo strašno na prvu, zar ne? Kao i svi veliki ciljevi, dobro je razlomiti ih na manje ciljeve. Stoga, ono što možeš napraviti jest za početak napraviti popis nekoliko fakulteta koji  te zanimaju. Zatim možeš vidjeti što je sve nužno za upis na te fakultete, koji se predmeti gledaju, kakva je prolaznost i sl., odnosno popisati sve informacije koje misliš da su ti važne. Nakon toga možeš napraviti popis predmeta na kojima će ti biti fokus u školi. Za svaki taj predmet možeš napraviti neki plan po mjesecima. Ako već poznaješ profesore i način rada, možeš si skicirati i detaljnije tjedne planove rada. Isplaniraj si i vikende kao vrijeme za učenje. To ne mora biti cijeli vikend, ali odvoji neko vrijeme preko vikenda za učenje. Osjećat ćeš se bolje. Uza sve to, obvezno isplaniraj i nagrade! Neka to budu korisne i pozitivne nagrade – nešto što će te motivirati. Imaš sada mjesec dana vremena da se pripremiš, i vjerujem da korak po korak možeš poboljšati uspjeh u školi.

Naše ponašanje je izbor. Često je taj izbor svjestan, a često i nije. Ono čemu težimo jest prepoznati što nas pokreće, odnosno motivira za određeno ponašanje, preispitamo možemo li ipak nekako drukčije, i potom odlučimo želimo li se i dalje ponašati jednako ili uvesti određene promjene. Pišeš mi kako si svjesna toga da ne želiš više provoditi vrijeme na ovakav način. Drago mi je pročitati da si prepoznala promjenu koju želiš učiniti. Razumijem i tvoju zbunjenost. Bitno mi je da znaš da to što danas činiš određene stvari ne mora značiti da to određuje ostatak tvoga života. Osvijestila si ono što želiš promijeniti i to je ono što je važno. Sama odluka je već prvi korak ka promjeni i vjeruj u to da si već krenula putem kojim želiš ići. Vjerujem da možeš biti i samostalna, i uspješna, i imati život na koji si ponosna. Ti to možeš! Da bi dalje nastavila tim putem, probaj promisliti o tome što ti trenutačni životni stil donosi.

• Od čega su ti vikendi bijeg? Misliš li da bi se mogla suočiti s onime od čega bježiš, umjesto da to potiskuješ?
• Koju potrebu misliš da zadovoljavaš  izlascima i momcima?
• Osjećaš li se bolje nakon takvih izlazaka ili ti nešto i dalje nedostaje? Koji osjećaji se javljaju kada razmišljaš o tome?
• Što je tim osjećajima potrebno? Možeš li ih na neki drugi, konstruktivniji, način ispuniti?
• Možeš li zamisliti da razgovaraš s nekom bliskom prijateljicom koja ti opisuje ono što si ti opisala meni? Kako bi onda gledala na ovu situaciju? Što bi njoj savjetovala?

Za kraj, pozvala bih te da promisliš o svojim životnim vrijednostima i usmjeriš se malo više na njih. Često smo u životu zaokupljeni trenutačnim problemima i izazovima pa zaboravima na vrijednosti koje nas motiviraju u životu. Probaj stoga promisliti o tome:

1. Što mi je u životu uistinu važno, koje su moje vrijednosti? To mogu biti različite životne stvari poput slobode, prijateljstva, pravednosti, uspješnosti… Ukratko, nešto čemu u životu želiš težiti.
2. U kojim područjima života smatram da te vrijednosti ne njegujem dovoljno?
3. Kako bi mogla početi više njegovati te vrijednosti? Što konkretno mogu napraviti:
   1. danas
   1. kroz tjedan dana
   1. kroz mjesec dana
   1. kroz godinu dana.

Vrijednosti se njeguju pomalo, iz dana u dan, i postupno nadograđuju. Kreni danas, kreni malim koracima, i vidjet ćeš da će za neko vrijeme promjena biti vidljiva. Vjerujem u tebe!

Sretno i, bit će sve OK!

Ana Đorić, psihologinja