Pismo
Poštovanje, u zadnje vrijeme imam nekih problema s razmišljanjem. Pogledam raspored za iduća dva tjedna i nikako da shvatim kada radim iako sve jasno piše. Pa i ako raspored pogledam 50 puta, izgubim se u tjednima. Malo prije nisam mogla izračunati 16 – 9, trebale su mi za to pune dvije minute, a i to sam oduzimala na prste. Osim toga, nikad nisam zaboravljala ovako kao zadnja dva tjedna; ne mogu se sjetiti što sam radila jučer, što sam večerala malo prije, što sam radila prije 10 minuta. Teško čitam, kao da vidim rečenicu i pročitam svaku drugu riječ otprilike, a riječi između mi nestanu iz vida. Znam da od rođenja imam blagi oblik disleksije, ali ne znam je li sve to što mi se događa pogoršano stanje moje disleksije ili je to, ne daj Bože, neka druga bolest. Osjećam i da sam zaboravila velik dio svoga vokabulara; prije sam više čitala i bolje barata riječima. Pisala bih najbolje eseje, a sada se mučim složiti, evo, ovu poruku. Usput se ispričavam što je ovako zbrda-zdola opisan problem. Iskreno, u strahu sam da mi mozak odumire s mojih devetnaest godina ili ja samo dramatiziram. Prije sam dobro pamtila nove informacije; nakon čitanja nekog ulomka teksta, velik dio bih odmah mogla ponoviti, a sada sve što čujem ili pročitam jako brzo ispari i moram si ponoviti više puta. Osjećam da zaglupljujem, ne znam od čega i ne znam kako si pomoći. I moj je momak počeo primjećivati da nešto nije u redu kad me pitao kako sam provela jučerašnji dan, a ja se ničega nisam mogla sjetiti. Uglavnom, unaprijed vam puno hvala na svemu, još jednom se ispričavam na ovakvoj poruci. Još i puno teže tipkam pa slova zamjenjujem više slova nego što je normalno.
Odgovor
Poštovana,
„dramatizacija“ sigurno negativno utječe na koncentraciju pa posljedično i na razmišljanje i pamćenje. Vjerujem da je Vaš opis situacije dodatno potenciran zabrinutosti oko svog stanja s pamćenjem, što je apsolutno razumljivo jer sama svjesnost pojedinca o teškoćama može izazvati neugodne emocije i tjelesne senzacije. Da biste izbjegli katastrofične interpretacije „da Vam mozak odumire sa vaših devetnaest godina“ i time si emocionalno otežavali trenutačno stanje, za početak je potrebno obaviti dijagnostiku. Stoga predlažem da od svog obiteljskog liječnika zatražite uputnicu za obradu kod kliničkog psihologa kako biste ispitali sposobnost pamćenja i obavili sve potrebne pretrage s obzirom na opisanu simptomatologiju i utvrdili etiologiju. Tek kada budete znali koji je uzrok ili uzroci, moći ćete i poduzimati adekvatne korake za poboljšanje Vašeg funkcioniranja, a do tada je najvažnije oboružati se strpljenjem i prihvatiti trenutačno stanje kao TRENUTAČNO, u nadi pronalaska rješenja. Sretno!
Anđelko Botica, psiholog
