Pismo
Pozdrav,
napisat ću ukratko. Imam 25 godina, treniram, imam curu, dobro zarađujem, uglavnom vodim dobar život. Većinu dana sam loše volje, lako se naljutim, imam osjećaj da udovoljavam ljudima i zanemarujem sebe. Dosta samoga sebe psihoanaliziram… uglavnom, patim čak malo i od magičnog OCD-a – neke radnje moram izvoditi da bih izbjegao neku izmišljenu posljedicu. Imam katkad problema s erekcijom, fali mi zraka, puno razmišljam. Uglavnom, došao sam do zaključka da sam pod velikim stresom, samo nisam to kužio jer zakopavam sve emocije, kao i stres, vjerojatno. No kad razmislim, vidim da imam jako puno simptoma stresa. Što da radim, što Vi mislite? Inače sam protiv psihologa i vjerujem da je sve u glavi, ali, evo, rekoh da ću se javiti.
Odgovor
Dragi…,
kada uzmem u obzir Vaš stav prema psihološkom savjetovanju, prvenstveno Vam želim zahvaliti na ukazanom povjerenju. S druge strane, osjećam još veću odgovornost da opravdam to povjerenje. Vaš stav mi ujedno ukazuje i na to da ste svjesni toga da ne postoji nešto ili netko tko će riješiti Vaš problem, već da jedina osoba koja može riješiti naš problem smo mi sami. Uloga je psihologa u tome podržati osobu u njezinim nastojanjima bez dociranja i osuđivanja, pomoći joj da osvijesti svoju snagu i resurse, sagleda problem iz različitih perspektiva, sagleda različite moguće uzroke i različita moguća rješenja za pojedine uzroke te poduzme optimalnu akciju.
Kao što navodite u pismu, imate osjećaj da udovoljavate drugima i zanemarujete sebe. Kada dugo vremena nastojimo ugoditi drugima i radimo ono što drugi od nas očekuju, događa se da izgubimo doticaj s onim što stvarno želimo i što je nama bitno. Tada se može javiti osjećaj ljutnje koji opisujete, unatoč dobrim okolnostima u kojima se nalazimo. Ljutnja je normalna i korisna emocija. Predstavlja tjelesni i psihološki odgovor na percipiranu prijetnju ili nepravdu. Moguće je da Vam ljutnja ukazuje da Vam drugi, ili Vi sami prelazite vlastite granice. Ljutnja obično ukazuje na to da nam je nečega dosta te nije neobično da se intenzivira ako radimo to i dalje. U svome konstruktivnom obliku predstavlja upozorenje da nešto nije u redu i mobilizira nas na rješavanje problema. Put prema rješavanju ovog problema podrazumijevao bi učenje postavljanja i održavanja vlastitih granica, osluškivanje vlastitih potreba, življenje prema vlastitim načelima, određivanje vlastitih područja interesa i prioriteta, procjenjivanje svojih uspjeha prema vlastitim, a ne tuđim kriterijima.
Ljutnja postaje problem ako je preintenzivna, učestala, dugotrajna te ako nam uništava odnose s drugim ljudima i rezultira agresivnim ponašanjem. Može dovesti do dugotrajnog zamjeranja, gorčine i prekida odnosa s osobama koje su nam se na neki način zamjerile. Može nam ometati svakodnevno funkcioniranje u različitim životnim područjima i na taj način bitno smanjiti kvalitetu života.
Osjećaj ljutnje može biti potaknut različitim čimbenicima, uključujući neugodna unutarnja stanja poput depresije i anksioznosti. Mogu je uzrokovati osobni ili obiteljski problemi, prepreke u međuljudskim odnosima i frustracije zbog nezadovoljenih očekivanja, financijski problemi ili problemi na poslu, stres. Može se pojaviti i kao posljedica nekog negativnog događaja koji smo proživjeli nedavno ili nekog događaja iz ranijih razdoblja našeg života, koji je utjecao na našu osobnost. Katkad i neke biološke okolnosti poput hormonalnih promjena mogu utjecati na pojačanu osjetljivost na ljutnju. Ovo se često događa kod sportaša koji uzimaju steroide. Ljutnja može biti i simptom nekih stanja mentalnog zdravlja, poput opsesivno-kompulzivnog poremećaja, koji u pismu spominjete.
Osim što stres, anksioznost i OCD mogu dovoditi do ljutnje, ljutnja povratno može intenzivirati stres, anksioznost i OCD. Emocije se nikada ne mogu trajno potisnuti. Uvijek će izaći van na ovaj ili onaj način. Ako ih ne izrazimo na zdrav način, svaki problem s kojim se susretnemo u budućnosti će, osim što će biti težak sam po sebi, uzrokovati ponovno javljanje potisnutih emocija zbog kojih ćemo se još gore osjećati. Općenito govoreći, potiskivanje emocija izaziva određenu vrstu stresa koji osoba doživljava i koji ne oslobađa već pohranjuje u sebi te tako iscrpljuje vlastite resurse obrane organizma od stresnih situacija.
Stvari se dodatno kompliciraju kada emocijama dodamo misli, ponašanje i tjelesne reakcije, koji su svi međusobno povezani pa teškoće u jednom od tih područja nužno utječu na ostala područja.
Ljutnja je iskazivanje nezadovoljstva zbog određenih okolnosti koje izazivaju frustracije. Takve situacije se ne bi trebale ignorirati ili stavljati pod tepih jer će u jednom trenutku eskalirati i uzrokovati puno veće probleme.
Prvi je korak stoga otkrivanje uzroka ljutnje, odnosno osvještavanje okolnosti koje učestalo dovode do ljutnje. Zatim je važno osvijestiti automatske misli i vjerovanja koje takve situacije izazivaju te osjećaje i ponašanja do kojih takve misli dovode. Treći je korak pronaći korisnije načine sagledavanja situacije i suočavanja sa situacijom. Iako može djelovati kao trivijalan „recept“, ti koraci iziskuju vrijeme, spremnost za suočavanje s dubokim emocijama te sveobuhvatno sagledavanje problema, zbog čega bih Vam preporučila da ovaj proces ne prolazite sami, već uz podršku psihologa. Jedno je od mjesta koja nude besplatnu psihološku pomoć Odsjek za promicanje i zaštitu mentalnog zdravlja Nastavnog zavoda za javno zdravstvo PGŽ.
Srdačno,
Mia Host, psihologinja
