Pismo
Osjecam se usamljeno, anksiozno, tuzno, ali i ljuto. Koliko god truda ulozila u fakultet ili bilo sto slicno uvijek kao da to nije dovoljno. Mrzim vikende jer tada imam previse slobodnog vremena kojeg ne znam kako iskoristiti s obzirom da nemam bliskih prijatelja
Odgovor
Draga…,
Hvala vam na pismu i ukazanom povjerenju. Kada govorite o trudu koji ulažete na fakultetu i u drugim područjima, navodite da ga se doživljava nedovoljnim. Postavljate li sami sebi kriterije za koje mislite da ih niste postigli? Ili je okolina ta koja procjenjuje da vaš trud ili vaši rezultati nisu dovoljni? Ukoliko mislimo da, bez obzira na trud, nećemo uspjeti, javlja se strah od budućih pokušaja i očekivanje negativnih ishoda u budućnosti, odnosno anksioznost. Kada zanemarimo ono što je nama važno, a nastojimo zadovoljiti tuđa ili vlastita očekivanja, a koja zapravo ne zadovoljavaju naše potrebe, normalno je da se osjećamo tužno ili ljuto. Ponekad ljudi iz djetetove okoline (roditelji, učitelji, treneri…), misleći da time rade najbolje za dijete, pred dijete postavljaju visoka očekivanja. Problem je kada ta očekivanja nisu u skladu s dobi, tj. razvojnim mogućnostima i interesima djeteta. U želji da usreće odrasle osobe, mnoga će djeca odustati od svojih želja i potreba i posvetiti se ispunjavanju njihovih želja. Na taj način dijete pomalo gubi dijelove svoje osobnosti i postaje onakvo kakvo se od njega očekuje da bude, ali nauštrb vlastite sreće. Dijete je prihvatilo očekivanja okoline kao svoja. Počinje i samo pred sebe stavljati zahtjeve koji ne odgovaraju onome što mu je doista bitno, no toga nije svjesno. U kasnijoj dobi to se može manifestirati kao nedostatak motivacije, strah od neuspjeha, dojam da nikad nije dovoljno dobro ono što radimo i izostanak zadovoljstva zbog vlastitih postignuća. Jedina osoba koja treba određivati kriterije koje trebate dostići ste vi sami. Međutim, važno je da pritom vodite računa o tome koja su to područja koja vas zanimaju, koja smatrate bitnima, koja vas usrećuju, u kojima se želite razvijati. Svako vaše ulaganje truda je dovoljno dobro jer pokazuje vašu predanost, odgovornost i marljivost i jer vas vodi prema naprijed. Svako odslušano predavanje, napisan seminarski rad, položen kolokvij i ispit su vaš uspjeh i pokazatelj vašeg napretka u usvajanju stručnih znanja.
Spominjete i doživljaj usamljenosti, koji može biti teško i neugodno iskustvo. S obzirom na osjetljivost međuljudskih odnosa, gotovo su se svi ljudi u nekom periodu svog života osjećali usamljeno. Katkad praznina nastaje nakon prestanka nekog odnosa, a prije uspostavljanja novog odnosa. Međutim, usamljenost možemo osjećati i dok smo okruženi drugim ljudima, a s kojima ne osjećamo bliskost i uzajamno razumijevanje. Posebno smo ranjivi zbog dojma da se ne možemo ni na koga osloniti te podijeliti misli, osjećaje i iskustva. Dobra vijest je da osjećaj usamljenosti, koliko god bio intenzivan i neugodan, nije trajan. Prijatelje stječemo u različitim fazama života. Neke od najboljih prijatelja upoznajemo tek na fakultetu, na radnom mjestu ili u nekim drugim situacijama u odrasloj dobi. Epidemiološka situacija će s vremenom dopustiti socijalne kontakte na koje smo ranije naučili. Polazite aktivnosti i događanja gdje se kreću ljudi sličnih interesa i tema zajedničkih vašima. Bez obzira na potencijalna ranija razočaranja, dajte priliku drugima da vam pristupe i odvažite se pristupiti drugim ljudima. Neka od tih poznanstava će biti zabavna, ali kratka. Neka će se razviti u bliskija prijateljstva. Nemaju svi odnosi potencijal postati duboki i dugotrajni, no i oni ležerniji odnosi nas mogu oraspoložiti i zadovoljiti našu potrebu za druženjem. Također, na usamljenost možemo gledati kao na odmor i povlačenje od onog što nam ne odgovara u međuljudskim odnosima, ali i poticaj za stvaranje odnosa koji nas ispunjavaju. Usamljenost ima i svoju pozitivnu stranu. Daje nam vrijeme za sebe u kojem možemo dublje upoznati sebe i osvijestiti što nam treba. Vrijeme koje provodimo sami može potaknuti našu kreativnost, produktivnost, usvajanje novih znanja i vještina i osobni razvoj. Na taj način usamljenost nam pokazuje kako biti sami sa sobom i pritom biti zadovoljni. Kada se usredotočimo na vlastite želje i potrebe te naučimo kako ih zadovoljiti, osjećaj usamljenosti se smanjuje. Iskoristite svoju usamljenost kao iskustvo iz kojeg ćete izaći snažnija, samopouzdanija i bolje poznavajući sebe.
Srdačan pozdrav,
Mia Host, dipl. psiholog i psihoterapeut
