Pismo
Otkad je opet počela online nastava kao da sam se potpuno ulijenila. Ne učim dovoljno, ne radim zadaće, ne spremam sobu i tako dalje. Danas čak nisam doručkovala jer mi se činilo preteškim ustati i staviti nešto na kruh. Isto je u našoj kući, moj je posao staviti suđe u suđericu i raspremiti ju. Tri dana to nisam napravila. Tek sam jučer nekako u tome uspjela. Ovo se samo pogoršava s vremenom. Nikada se nije dogodilo da ovoliko ne marim za sebe i za školu. Jedino možda jedanput na nekoliko mjeseci, ali to je bilo davno. Ne znam što da radim. Nitko mi baš ne može pomoći. Moja se mama, čini mi se, slično osjeća, i kada joj se god požalim, ona se počne žaliti meni. S tatom i ne razgovaram o ovakvim stvarima jer mi nikad ne kaže ništa korisnije od “ne budi lijena”. Čudno je u svemu tome da se ne osjećam toliko loše. Inače kada sam ovakva, ali ne toliko jako, osjećam se užasno i ne želim ništa raditi, ni ono što me zabavlja, no sada nemam taj problem, nego samo to da se uopće ne mogu brinuti o obavezama, pa čak ni o sebi. Što da radim? p.s. pita me u zadnjem koraku ovoga bolujem li od mentalnih bolesti, a nema odgovora, ne znam. Sjećam se da sam u četvrtom razredu bila kod psihija koji mi je rekao “da, to je depra (depresija)”, no sjećam se i da je nekoliko mjeseci poslije rekao mojim roditeljima “mala je ok”. Moja mama kaže da mi nije ništa. Stavit ću odgovor ne.
Odgovor
Iz tvoga pisma razumijem da te brine određeno stanje u koje si zapala, a koje ti čak i nije toliko emocionalno neugodno koliko bi moglo biti s obzirom na neka prethodna iskustva.
Za početak, voljela bih ti ukazati na činjenicu da smo se posljednjih godinu i pol svi našli u vrlo izazovnim okolnostima koje je izazvala epidemija korone. Naš se svijet jako promijenio i nesigurnost se uvukla u svaki segment svakodnevnog života pa nije neobično da se osjećamo i ponašamo drukčije od uobičajenog. Lijenost vjerojatno nije najbolje ime za to stanje, prije nedostatak motivacije i zamor.
Odlazak u školu zamijenila je online nastava koja je, dokazano u istraživanjima, u većine učenika izazvala negativne reakcije, slične onima koje i ti opisuješ.
Primjerice, iz rezultata istraživanja učeničkih potreba i suočavanja s izazovima online nastave, na uzorku učenika triju zagrebačkih srednjih škola dobili smo uvid u reakcije učenika na izvanredne okolnosti života i školovanja uzrokovane epidemijom COVID-19 i snažnim potresom koji je pogodio Zagreb. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da učenici doživljuju relativno visoku razinu stresa vezano uz promjenu načina života – nemogućnost druženja s prijateljima uživo i bavljenja nekim aktivnostima u slobodno vrijeme. Neizvjesnost vezana uz datum povratka u školu, kao i uz (ne)mogućnost ostvarivanja osobnih ciljeva za ovu školsku godinu također pogađa učenike, podjednako kao i zatvorenost u kući i osjećaj manjka kontrole nad vlastitim životom. Učenici imaju poteškoće u koncentriranju na školske zahtjeve te je kod značajnog dijela prisutan osjećaj uznemirenosti. Važno je istaknuti da glavni izvori stresa koje učenici doživljuju nisu toliko vezani uz zahtjeve koji se pred njih postavljaju vezano uz online školu, već više uz zahtjeve proizišle iz sveukupnih promjena životnih uvjeta.
Istraživanje koje su provodili u Velikoj Britaniji također ukazuje na to kako se s nastavom na daljinu muči čak tri četvrtine učenika, a kao najveći razlog roditelji najčešće navode pomanjkanje motivacije.
Ovime sam ti zapravo htjela reći da je normalno što imaš poteškoća s motivacijom, online nastava je izazovna za većinu učenika širom svijeta.
Kako da budeš efikasnija i motiviranija za ispunjavanje dnevnih obaveza? Moglo bi pomoći ako osmisliš svoju dnevnu rutinu i trudiš se ne odstupati od nje. Rutina je iznimno važna svima, a djeci i mladima su predvidive i ponavljajuće radnje posebno potrebne jer su korisne i za mentalni razvoj. Djeca i mladi bolje uče kad imaju zadane obrasce, stoga si pokušaj odrediti točno i uvijek isto vrijeme za spavanje, za jelo i za učenje, a između svakako uvedi redovite pauze. To će ti pomoći u koncentraciji i održavanju razine energije. Ako ti zadaci koje imaš nisu potpuno jasni ili su ti iznimno dosadni, možeš se dogovoriti s nekim iz razreda da ih zajedno odradite, učenje u paru ili grupi može biti zabavno!
Možeš pokušati i s metodom nagrađivanja za dobro odrađene zadatke. Sustav nagrađivanja može biti koristan motivacijski alat; uvedi bodove koje ćeš skupljati za svaki ostvareni cilj, a za koje ćeš, kada ih skupiš određeni broj, sebi dati neku nagradu. To može biti izlazak u šetnju, igranje igrica ili pola sata na društvenim mrežama, čokolada, slušanje omiljene glazbe, bilo što što te veseli i izaziva ugodu.
Kažeš da se i mama slično osjeća; možda biste mogle zajedno raditi neke kućanske poslove, ali tako da u njihovo obavljanje unesete malo zabave. Npr., možete se dogovoriti oko liste pjesama uz koje ćete zajedno pospremati suđe ili usisavati, ili se natjecati u pečenju kolača…
Ne zaboravi ni na druženje s vršnjacima. Ako ih ne možeš vidjeti uživo, na igralištu ili u parku, svakako iskoristi društvene mreže za povezivanje s prijateljima. Možda i oni imaju kakav dobar savjet kako se nositi s ovim okolnostima ˝online života˝.
Ako poželiš nastaviti razgovarati o ovoj ili bilo kojoj drugoj temi koja ti zaokuplja misli i ne znaš što da radiš, svakako nam piši ponovno ili se za razgovor uživo ili putem videopoziva javi nekom psihologu ili psihoterapeutu koji ti može na stručan način pomoći u brizi za sebe.
Ivona Maričić Kukuljan, psihologinja
