Pismo
Poštovanje,
zanima me kako se nositi s tugom. Muž i ja smo dobili sina, ima mjesec dana, i jako smo sretni zbog toga, ali imamo veliki problem jer su mužu ostale još dvije godine faksa na drugom kraju države, i to je još na vojnom fakultetu. Znači da je slobodan samo vikend, a često ni to. Svaki vikend kad nema vojne obaveze, dođe k nama, ali to je jednostavno prekratko. Nedjelje su tako teške jer tada mora nazad u vojarnu, a s obzirom na to da je to put od pet sati vožnje, nije baš da krene nešto kasno u nedjelju.
Dođe petkom isto kasnije navečer i jednostavno imamo zapravo samo subotu za nas dvoje i maloga. Svaku nedjelju mi se srce slomi, tako mi je teško bez njega. Što se tiče bebe dobro se snalazim, a i moja i njegova obitelj puno pomažu, svima je to prvo unuče, prvi nećak, prvi rođak itd… i uz to još su u mirovini, dakle imaju i vremena za sve što treba. Ali meni nije problem u tome što mi je teško s malim bez njega, već što je meni teško biti bez njega. On je moj oslonac, moja stijena i sve ove najljepše trenutke koje bismo trebali proživljavati skupa, jednostavno ne proživljavamo. Samo bih htjela da je tu.
Odgovor
Draga čitateljice,
za početak čestitke! Razdoblje nakon porođaja izrazito je zahtjevno i drago mi je čuti da se dobro snalaziš s bebom i da imaš podršku oko sebe. Naravno, to su trenuci koje prije svega želiš dijeliti sa svojim partnerom i vjerujem da te silno rastužuje što nije ovdje. Pretpostavljam da ste zajednički raspravili sve moguće opcije i došli do zaključka da je nastavak fakulteta najbolja opcija za budućnost, premda je trenutačno teško.
Pred vama su duge dvije godine, ali neke stvari će se u tom razdoblju ipak promijeniti. Beba je sada stvarno mala i na drukčiji način okupira tvoju pažnju, usmjerena si na egzistencijalna pitanja. Prva tri mjeseca primarno karakterizira upoznavanje s novom ulogom, beba upoznaje svijet oko sebe i polako raste. To razdoblje obilježeno je nepoznanicama, beba je manje interaktivna i usmjerena na primarne potrebe poput spavanja i hranjenja. Također, zimski su dani, vjerujem da su i izlasci rijetki. No s protekom vremena beba sve više ulazi u interakciju s njoj bliskim ljudima, sve više uči, pa tako i sve više zna. Motorički je aktivnija, kreće se po podlozi. Za adekvatan razvoj važno ju je poticati, nuditi sadržaj (igračke, pjevanje, čitanje). Prije svega joj je potrebno puno ljubavi i nježnosti i vidjet ćeš kako će to sve više tražiti i uživati u tome. Tako ćeš uživati i ti. Svakim danom otkrivat ćeš nešto novo o svom dečkiću i nekada će ti se činiti da dani lete. Također, važno je da imaš socijalne kontakte i izvan kuće kako biste mogli ići u šetnje, na kave. To ispunjava dane i odvraća misli od onoga što ti nedostaje. Tvoj partner će ti i dalje silno nedostajati, ali vjerujem da će bol biti malo manja jer ćeš biti ispunjenija u drugim segmentima svoga života. Važno je pronaći aktivnosti kojima ćeš si ispuniti dan, a koje će te uveseljavati. Sada je trenutak da se posvetiš svome sinu i da uživaš u vašoj zajedničkoj priči i, naravno, da taj dan i pol iskoristite najbolje što znate. Doći će i praznici, razdoblja bez predavanja.
Vaša je priča tek počela, probajte iskoristiti ono što vam se trenutačno pruža. Doći će trenutak i za drugo poglavlje, samo puno strpljenja… I, zapamti, zajedno ste u tome. Vjerujem da je i njemu izrazito teško, a ključ je svake dobre veze otvorena komunikacija. Zadržite to i samo hrabro naprijed.
Tamara Milovanović, psihologinja
