Pismo
Učestala tuga i nezadovoljstvo, konstantna anksioznost koja dovodi do poteškoća s koncentracijom i spavanjem, gubitka energije i volje za stvarima koje sam voljela i u kojima sam uživala, osjećaj bespomoćnosti, nagle promjene raspoloženja (nakon osjećaja bespomoćnosti i loših misli naglo dolazi do euforije koja traje do sat vremena, a potom se vraćaju loše misli i napadaji panike), udaljavanje od obitelji i prijatelja, problemi s otvaranjem i vezanjem za ljude (strah da ne upotrijebe moje probleme protiv mene, strah od ismijavanja, odbačenosti zbog problema), samoozljeđivanje, gubitak kilograma (izgubila sam tri kilograma u dva mjeseca), nekad jedem jedan obrok dnevno zbog smanjenog apetita, a nekad ne mogu prestati jesti, što dovodi do mučnine i tjeranja na povraćanje zbog grižnje savjesti, jake glavobolje…
Odgovor
Vidim da se nosiš s izrazito teškim emocijama zbog kojih je tvoje svakodnevno funkcioniranje zasigurno otežano, a prema navedenom i narušeno. Nisi navela otkad se tako osjećaš i je li tome prethodio kakav događaj? Vjerujem da ti je teško sve to prolaziti sama, postoji li među tebi bliskim ljudima ipak netko kome bi se mogla povjeriti i otkriti kako se osjećaš?
Adolescenciju karakterizira emocionalna nestabilnost. Osjećaji variraju od jedne krajnosti do druge, nakon lošeg raspoloženja često se zna javiti euforija i obrnuto. Prisutan je sveopći nemir, propitivanje odnosa s vršnjacima, kao i odnosa s roditeljima. Dolazi do identitetnih kriza koje prate snažne emocionalne reakcije. Načini nošenja s neugodnim osjećajima, vještine samokontrole i strategije rješavanja problema jedan su od preduvjeta za nošenje s izazovima adolescencije. No probleme i osjećaje s kojima se nosimo ne treba zanemariti, nego potražiti nekoga tko će nam pomoći u tom procesu.
Smatram da bi se trebala obratiti stručnoj osobi, i to dječjem psihijatru. Specijalist će te uputiti koji bi bio najbolji oblik pomoći za tvoju aktualnu situaciju.
Tamara Milovanović, dipl. psihologinja
