Pismo
Prije dvije godine upisala sam fakultet u Zagrebu. Počeli su se pojavljivati znakovi poput ubraznog pulsa i nesanice te mi je dijagnosticirana hipertireoza. U međuvremenu doživjela sam prekid šestogodišnje veze. Započeli su napadaji panike, nesanice, briga oko svake sitnice, razdražljivost, konstantan umor, i svi to pripisuju štitnjači. Zatim mi je prije pola godine dijanosticiran Hashimoto i hipotireoza, vratila sam se u Rijeku na fakultet, ali simptomi su i dalje prisutni. Nemam volju obavljati stvari u kojima sam inače uživala, ne da mi se izlaziti s prijateljima. Bila sam dobra učenica i nikad nisam imala problema, a sada prije svake prezentacije ili ispita ne spavam i imam fiziološke reakcije. U zadnjih nekoliko mjeseci stanje se pogoršalo i razmišljala sam o oduzimanju života. Pijem lijekove za štitnjaču svaki dan, i ima boljih i gorih dana. Već sam bila primljena na hitnu zbog napadaja panike, rekli su mi da sljedeći put ne dolazim. U zadnjih nekoliko dana otkad živim sama u stanu, imam napadaj panike i osjećaj tjeskobe. Ne mogu disati, nekontrolirano plačem, tresem se, povraća mi se i sl. Neugodno mi je reći mami što sve proživljavam, ali ne mogu više ovako. Je li problem u štitnjači ili postoji neki psihički razlog?
Odgovor
Hvala ti na upitu.
Žao mi je što imaš bolest koja se, sudeći po literaturi, najčešće javlja u žena i to od tridesete do pedesete godine. Pretpostavljam da su ti liječnici koji su te do sada pratili i liječili dosta toga i objasnili u vezi sa samom hipertireozom pa potom i hipotireozom, odnosno Hashimotovom bolesti koja je zapravo autoimuno stanje.
Mlada si, imaš tek dvadeset godina, studiraš, rasteš i razvijaš se kao osoba, a umjesto toga moraš se baviti svojim općim zdravstvenim stanjem koje je narušeno i zahtijeva kontinuiranu pažnju. Zapravo, s obzirom na tvoju situaciju trebala bi se uklanjati svakog suvišnog stresa, hraniti se uravnoteženo i baviti laganom tjelovježbom.
Tvoji liječnici te sigurno prate s ove medikamentozne strane (one u vezi s terapijom lijekovima). Naravno, važno je da doktore slušaš i lijekove redovito uzimaš, to uopće nije sporno.
No nas ti, psihologe, naravno, uvijek zanima i ona psihološka strana priče.
Zapravo, kad pitamo liječnike o uzroku poremećaja rada štitnjače, najčešće se (u literaturi) navodi da se ne zna baš točan razlog zašto se taj poremećaj dogodi.
Što se tiče eventualno psihološke etiologije, imamo navođenja koja kažu da dugotrajna izloženost stresnim situacijama može dovesti do strukturalnih promjena na štitnjači i do značajnih hormonalnih neravnoteža. Stres zapravo i jest fiziološka reakcija na događaje u okolini. Važno je reći da je stres subjektivan osjećaj preopterećenja, odnosno to je neravnoteža između naših resursa i zahtjeva okoline. Dakle, svatko će na istu situaciju reagirati drukčije. Nekom će nešto biti stresno, a drugi tu istu situaciju neće ni primijetiti.
Ako se vratimo na tvoje pismo, tamo stoji da si se ubrzo nakon upisa na fakultet razboljela. Je li ti studiranje u Zagrebu izazivalo pojačan stres? Je li izostala pravilna prilagodba na nove životne okolnosti? To su sve pitanja koja bi ti postavio svaki psiholog ako bi se uključila u kakav savjetodavni ili psihoterapijski rad, a koji bih ti preporučila. U razgovoru s njim dala bi si i neke relevantne odgovore, dobila neke nove uvide. Osnažila bi.
Na kraju, da rezimiram, mlada si, potrebno ti je pomoći da ojačaš vlastite resurse u nošenju sa stresnim situacijama bilo na faksu ili u životu. Psihološka i mentalna stabilnost preduvjet su za kvalitetno nošenje s kroničnom bolešću poput tvoje, koja sama po sebi generira sjećaj tjeskobe i neugode.
Također bih ti preporučila da porazgovaraš i s mamom o svemu, o tome kako se osjećaš, čega se bojiš. Mama te sigurno neće osuđivati, samo će te bolje razumjeti i podržati te da potražiš pomoć kod nekog stručnjaka koji se bavi takvim psihološkim tegobama.
Bojana Smokvina Jokić, psihologinja
