Pismo
Pozdrav, već duže vrijeme razmišljam da odem kod psihologa, ali na kraju se nikad ne pokrenem. Moj je problem taj što teško izražavam osjećaje i misli. Kao dijete sam bila jako sramežljiva i povučena, sada vidim velik napredak u samopouzdanju, ali i dalje imam “blokade” i u puno situacija osjećam anksioznost. Na primjer, želim prijateljici reći da me njezin postupak povrijedio ili pak želim zagrliti nekoga, ali stalno me blokira neki strah i sram. Najteže izražavam ljutnju, koliko god bila ljuta na nekoga, ne znam to pokazati. Mislim da je to zato što je moja mama prilično hladna i stroga prema meni i uvijek se samo ljuti na mene, a ja ne smijem pokazati nikakve negativne osjećaje jer se onda još više naljuti. Postala sam svjesnija ovog problema tek kad sam počela izlaziti s jednim dečkom koji me potiče da mu sve govorim, ali meni je i dalje to preteško. Zbog svega toga me ljudi često dožive kao hladnu osobu. Katkad čitam knjige za samopomoć i slične stvari koje mi pomažu u samopouzdanju, ali i dalje ne znam kako da otpustim strah i počnem pokazivati ljudima što stvarno osjećam.
Odgovor
Draga djevojko,
drago mi je što si se javila i, kako ti kažeš, što si se na kraju „pokrenula“. Iako mislim da nije kraj, nego, naprotiv, neki novi početak. Čini mi se kao da želiš svijetu pokazati svoju autentičnost, prikazati se u onakvom svjetlu kakva zbilja jesi te se zauzeti za sebe na asertivan način.
I sada, polako i nježno, to moraš i želiš naučiti. Svako je učenje proces i ne događa se preko noći. Velika je pomoć i podrška osoba koja je uz tebe i koja te potiče da se „otkriješ“, da pokažeš što je u tebi, da se izraziš i da pritom budeš podržana. Svaka je odluka početak neke naše osobne novosti koju tek trebamo isprobati i promatrati kako se osjećamo dok se događa promjena. Možda poput nekog eksperimenta za koji nismo sigurni kako će završiti.
Npr. u tvom slučaju, možeš reći: „Znaš, razmišljala sam o onome što si napravila i nekako se zbog toga osjećam povrijeđeno.“ Možda možeš dodati: „ Ne znam bi li tebe takvo ponašanje povrijedilo, možda i ne bi, ali mene zbog nekog razloga jest.“ Naravno, jezik ćeš prilagoditi svom načinu i izboru riječi. Kako ti se to čini? Je li to neki uobičajeni razgovor kakav ljudi vode? Jesi li povrijedila drugu osobu? Jesi li jasno izrekla kako se ti osjećaš? Osobno mislim da bi najboljoj prijateljici to nekako trebala reći. Svaki je čovjek drukčiji i ne može znati što druga osoba misli ili osjeća dok mu to ona sama ne kaže. Tvoja prijateljica može to ponoviti i ponovno te povrijediti ne znajući da to tako utječe na tebe. Bi li željela biti povrijeđena? Bi li vrijeđala svoju najbolju prijateljicu namjerno?
Budući da za sebe kažeš da si sramežljiva i da nisi naučena izražavati emocije, ako ti je to veliki korak, možeš krenuti s osjećajima za koje znaš da nisu toliko duboke kako bi ti bilo jednostavnije započeti proces. Npr. s nezadovoljstvom ili sa zadovoljstvom, pri čemu ćeš reći: „Bilo mi je lijepo popiti kavu s tobom.“
U odnosu s majkom, tijekom svih tvojih godina, naučila si zatomiti što zbilja osjećaš i na van nemati nikakvu ekspresiju. To je bilo vrlo mudro i zrelo od tebe, odnosno pronašla si ponašanje koje je za tebe bio podnošljivije, s manje negativnih posljedica. Dobra je vijest što se i novo ponašanje jednako tako može naučiti i potisnuti stare obrasce.
Kažeš da ne znaš kako otpustiti strah. Strah od čega? Probaj si zapisati koji su to strahovi i što je najlošije što bi se moglo dogoditi kada nekome kažeš što misliš i kako se osjećaš.
Imaj na umu da su tvoje potrebe važne. Da ih valja poštovati, uvažiti i jasno komunicirati. Katkad nam kočnicu stvaraju naša uvjerenja i predrasude o našim pravima. Ako je tako, imaj na umu neka svoja prava – možeš reći „ne“ bez grižnje savjesti ili ispričavanja; imaš pravo na pogrešku, no važno je preuzeti odgovornost za posljedice; imaš pravo na promjenu mišljenja, kao i na promjenu vlastite odluke; imaš pravo odlučiti prihvaćaš li odgovornost za rješavanje problema drugih. I, na kraju, imaš pravo biti onakva kakva jesi i pritom se osjećati ponosno!
Ana Fabijan, psihologinja
