Oko 55 posto Amerikanaca vjeruje barem u jednu teoriju zavjere (zanimljivo bi bilo znati kakvo je stanje u Hrvata). Te se teorije temelje na vjerovanju o postojanju zavjere skupine ljudi koja tajno surađuje u nekim protuzakonitim ili moralno pogrešnim aktivnostima radi osiguravanja određenih sredstava ili ostvarenja nekog cilja na račun drugih ljudi. One su zapravo reakcija na neku (najčešće imaginarnu) zavjeru, a smisao im je njezino objašnjenje i opisivanje njezina značenja.
U iznimno rijetkim slučajevima takva uvjerenja mogu potaknuti otkrivanje stvarnih zavjera, što može biti korisno i za pojedinca i za zajednicu. Ipak, najčešće imaju negativne posljedice, kao što su predrasude i nasilje prema pojedinim društvenim skupinama, slabija uključenost u društveno poželjne aktivnosti (npr. ekološka ponašanja), lošija zdravstvena ponašanja (npr. necijepljenje) i slično. Dodatan je problem da se poput zaraznih bolesti vrlo lako i brzo šire među ljudima.
Sve ima neku svrhu, pa tako i teorije zavjere
Teorije zavjere mogu služiti kao sredstva za pronalaženje smisla i suočavanje s događajima koji ugrožavaju neke naše potrebe. Čini se da takvim vjerovanjima ljudi prije svega zadovoljavaju svoje želje za razumijevanjem okoline, za sigurnošću i kontrolom. Na primjer, događaji poput pandemija ili terorističkih napada u većine će ljudi izazvati osjećaj straha i neizvjesnosti koji pokreće unutarnju potragu za smislom te pojave kao oblikom suočavanja s njome. Uz to, teorije zavjere pomažu ljudima u odražavanju pozitivne slike o sebi ili društvenoj skupini kojoj pripadaju. Naime, teorije zavjere možda omogućuju pojedincima da se osjećaju kao da posjeduju rijetke i važne informacije koje drugi ljudi nemaju, što im daje osjećaj posebnosti. Uvjerenje da je skupina kojoj mi pripadamo (npr. antivakseri) izvanredna i važna, koje se naziva kolektivnim narcizmom, povezana je s vjerovanjem u teorije zavjere.
Sklonost k teorijama zavjere
Osobe koje vjeruju u teorije zavjere češće imaju tzv. pseudoznanstvena vjerovanja, odnosno uvjerenja suprotna zakonima i osnovama trenutačnih znanstvenih spoznaja (npr. vjerovanje u natprirodne fenomene). Čini se da postoji karakterističan način razmišljanja osoba koje vjeruju u teorije zavjere i pseudoznanost, a to su sumnja u ortodoksije, sklonost pogreškama u statističkom zaključivanju, slabo razumijevanje kauzalnosti te općenito nesklonost temeljitu razmišljanju o različitim pojavama. Uz to, osobe koje vjeruju u teorije zavjere često imaju i izraženija religijska vjerovanja.
Što ličnost ima s tim?
Pojedine karakteristike ličnosti povećavaju vjerojatnost da će osoba podržavati teorije zavjere. Prije svega, to su paranoidna vjerovanja, shizotipija, narcizam i makijavelizam.
Paranoidna uvjerenja najčešći su razlog zašto neki pojedinci, više od drugih, vjeruju u teorije zavjere. Naime, osobe i izraženim paranoidnim vjerovanjem sumnjičave te smatraju da ljudi oko njih imaju loše namjere, što ih čini podložnijima utjecaju raznih teorija zavjere. Shizotipija je osobina ličnosti koju uz neobična, neorganizirana i magična vjerovanja i uvjerenja, karakterizira i sumnjičavost. Osobe s izraženom karakteristikom shizotipije imaju manjak povjerenja u općeprihvaćene izvore informacija o važnim događajima. I narcisoidnost povećava vjerojatnost za vjerovanje u teorije zavjere. Narcisoidni ljudi imaju pretjerane osjećaje vlastite važnosti i ljubavi prema sebi, stalo im je da ih svi zamjećuju, a tuđe postupke doživljavaju kao da su namjerno usmjereni protiv njih. Vjerojatnije je da će takve osobe biti manje sklone testirati svoja uvjerenja ili kritički razmišljati o njima te će izražavati hrabre i nedvojbene tvrdnje kako bi privukli pozornost drugih. I osobe s izraženom crtom makijavelizma, odnosno osobe koje su manipulativne i sklone iskorištavanju drugih ljudi, u većoj će mjeri biti sklone vjerovanju u teorije zavjere. Jedno je od objašnjenja da makijavelisti vjeruju da se njima samima ne može manipulirati, a općeprihvaćena objašnjenja nekih važnih događaja za njih su upravo pokušaj manipulacije. Stoga vjerovanjem u teorije zavjere makijavelisti postižu veću osobnu autonomiju.
Okrenuti stvari u svoju korist
Sada kada smo usvojili informacije o tome zašto neki pojedinci vjeruju u takve teorije, odnosno kakve potrebe time zadovoljavaju, za početak probajmo osvijestiti u sebi potencijalnu tendenciju za vjerovanje u teorije zavjere. Zapitajmo se imamo li neku crtu ličnosti koja nas čini tome sklonima (možete se obratiti i psihologu da vam u tome pomogne).
U svakom slučaju, razumijevanje izvora takvih teorija vjerojatno će vam olakšati razumijevanje drugih ljudi, pa i složenijih društvenih pitanja koja imaju važne posljedice za svakog od nas.
Autorice: studentice Lea Bošnjak i Leona Šumberac
Mentor: izv. prof. dr. sc. Asmir Gračanin
Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet, Odsjek za psihologiju
Urednica: dr. sc. Kristina Dankić
