Pismo
Osjećam kao da svima smetam, osjetim veliku anksioznost u prisutnosti drugih ljudi i kad je previše ljudi. Osjećam kao da nigdje nisam poželjna i da me svi osuđuju i ružno gledaju, lažu i manipuliraju mnome. Osjetim prazninu u sebi i veliku količinu bijesa. Stalno imam osjećaj da će me netko napustiti i da nisam dovoljno dobra ili vrijedna. Katkad se osjećam prazno, katkad plačem i tužna sam bez ikakva razloga.
Odgovor
Draga čitateljice,
navodite doživljaje u nizu situacija koje su često vezane uz odnose s drugim ljudima. Djeluje mi kao da neugodni osjećaji prevladavaju i da se možda čak osjećate ugroženo u socijalnim situacijama. Pretpostavljam koliko to može biti opterećujuće, posebice zato što se u školi susrećete s velikim brojem ljudi gotovo svakodnevno. Prema ovome što ste naveli, možda se radi o socijalnoj anksioznosti. Za nju je uobičajeno da se razvija u adolescenciji, no nedostaje mi informacija prema kojima bih mogla zaključiti da je o tome riječ. Zato Vas potičem da provjerite kriterije za socijalnu anksioznosti i što ona znači. Na hrvatskom jeziku pronašla sam detaljan opis simptoma na stranicama Studentskog savjetovališnog centra Sveučilišta u Rijeci; možete provjeriti na linku – https://www.ssc.uniri.hr/files/socijalna_anksioznost.pdf
Prema opisu Vašeg doživljaja čini mi se da na temelju toga što osjećate (npr. anksioznost) u socijalnim situacijama stvarate dojmove o tome što drugi misle o Vama (npr. „osjećam se kao da… smetam / nigdje nisam poželjna /me svi osuđuju/ružno gledaju“ itd.). Je li Vam netko rekao nešto negativno, što bi potvrdilo Vašu pretpostavku da Vas osuđuju? Ako Vam je to netko i rekao, pokušajte razmisliti je li to bilo vezano uz neku specifičnu situaciju i je li moguće da ste nekad ipak poželjni i prihvaćeni? Ako Vam je važno da se svidite drugima i da vas prihvate, onda je normalno da razmišljate o tome što misle o Vama. No korisno je prepoznati da anksioznost može potaknuti „lavinu“ misli/pitanja/pretpostavki, zbog kojih ne možemo razmišljati ni o čemu drugom. Vrlo je važno razlikovati subjektivni osjećaj/sumnju od toga što je netko zaista rekao ili napravio. Da biste provjerili svoje sumnje, možda možete pitati nekog od povjerenja čini li mu se da je nešto što radite pogrešno ili se nekome ne sviđa. Prije toga Vas potičem da razmislite što je najgore što se može dogoditi ako to pitate. Možda Vam zaista i kažu da nešto ne radite dobro, ali onda ćete bar znati što biste mogli mijenjati (ako odlučite da se želite mijenjati). Prirodno je da osobe koje osjećaju anksioznost imaju potrebu izbjeći situacije koje smatraju ugrožavajućima. Stoga, ako Vi to osjećate u socijalnim situacijama, vjerojatno ćete imati potrebu odmaknuti se od ljudi kako biste se osjećali bolje i „na sigurnom“. Pitam se kako biste reagirali ako bi Vas netko pozvao negdje ili poslao poruku. Hoćete li pristati na druženje ili ćete ga radije izbjeći? Ako je točno ovo drugo, onda je moguće da se na taj način dogodi „proročanstvo koje se samo ispunjava“ – Vi izbjegavate interakciju s drugima zbog svojih negativnih očekivanja, a drugi to tumače kao da se ne želite družiti s njima pa se počnu sve manje javljati. Stoga Vas potičem da provjerite svoja vjerovanja o tome kako Vas drugi vide, ali i da razmislite o tome kako Vi gledate na druge. Ako se zaista dogodilo da Vam je netko lagao ili Vas pokušao iskoristiti, važno je razmisliti jesu li svi takvi i imate li primjer osobe u koju imate povjerenja. Ako zaključite da su svi takvi, moguće je da će Vam to ojačati nepovjerenje u druge, a posljedično i utjecati na odnose s drugima. Na koncu, potičem Vas da razmislite o svojim dobrim karakteristikama u ulozi prijateljice (kako se trenutačno ponašate prema drugima, ima li nešto što biste htjeli više raditi) i da svakodnevno pokušate prepoznati jednu stvar po kojoj ste prepoznali da je drugoj osobi bilo drago nešto u interakciji s Vama (npr. nasmijala Vam se, zahvalila, odgovorila Vam potvrdno, pozvala Vas je da se nađete).
Ako prepoznate da se ipak ne možete nositi s ovim osjećajima i doživljajima sami, preporučujem da potražite stručnu pomoć psihologa u školi (ako ga imate). Možete potražiti i besplatnu psihološku pomoć u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo (https://zzjzpgz.hr/zavod/odjeli/odjel-skolske-i-sveucilisne-medicine/; kontakti: 051445518; 051322864).
Želim vam svako dobro!
Srdačno,
Tea Vehovec, psihologinja
