Pismo
Poštovani, moj je problem što u zadnje dvije godine neprestano mislim da su svi protiv mene. Kao dijete sam doživljavala od vršnjaka psihička i fizička maltretiranja. Danas je situacija puno bolja i osjećam se puno sigurnije u Rijeci. Upoznala sam i dosta ljudi sa sličnim problemima, dok u mome gradu, odakle dolazim, nemam s kim to podijeliti. Izgubila sam jako puno bliskih osoba i uvijek pomislim da svi rade protiv mene. Zbog toga se osjećam loše u studentskom domu i kad dođem kući. Katkad od tih silnih loših misli počnem sve mrziti i mislim da me nitko ne prihvaća. Nadam se da ćete shvatiti o čemu je riječ. Unaprijed hvala.😊
Odgovor
Hvala ti na povjerenju! 😊 Iz tvoga pitanja ne mogu sa sigurnošću razabrati što se dogodilo u zadnje dvije godine da je potaknulo negativna promišljanja. Početak studiranja i promjena društvene sredine definitivno jesu izazovi kojima se treba prilagoditi. Osim toga, vrlo lako je razumjeti tvoju nepovjerljivost ako je povežemo s vršnjačkim maltretiranjem koje opisuješ. Iskustva koja si proživjela nisu jednostavna i mogu snažno odrediti način na koji doživljavaš sebe, druge ljude i svijet oko sebe.
Od samog djetinjstva i upravo interakcijom s drugima gradimo sliku o sebi i vlastitu okruženju. Ako su takve interakcije pretežno ugodne i podržavajuće, razvit ćemo pozitivna vjerovanja o sebi i drugima. Međutim, ako su nepovoljne, a pogotovo ako su traumatične, velika je vjerojatnost da ćemo razviti niz negativnih vjerovanja, naprimjer, vjerovanje da smo neprihvatljivi, da je svijet opasno mjesto ili da će nas drugi ljudi uvijek povrijediti. U kontekstu traume takva su vjerovanja razumljiva. Posebno u djetinjstvu kad ne procjenjujemo iskustva jednako kao u odrasloj dobi i skloniji smo sebi pripisati odgovornost za tuđa ponašanja. Tako formirana vjerovanja obično su prilično čvrsta i opstaju čak i onda kad iskustva postanu puno sigurnija i pozitivnija. Nekad im se teško oduprijeti i, naprimjer, vjerovati ljudima, sve i ako to jako želimo.
Dobre vijesti su da se ipak mogu postupno mijenjati. Za početak, kad primijetiš da su se pojavile loše misli, prisjeti se onoga što o mislima znamo: one su naše osobne interpretacije neke situacije. Mogu biti točne, ali jednako tako mogu biti iskrivljene pod utjecajem npr. stresa, nedostatka važnih informacija o situaciji ili ranijih neugodnih iskustava. Samo zato što se misao javila, ne treba joj bezrezervno vjerovati. Pokušaj razmisliti ima li nešto što negativnim mislima ne ide u prilog i može li se situacija pojasniti i nekako drukčije.
Jako mi je drago što se sad osjećaš sigurnije i imaš nekoga s kim možeš razgovarati o svojim iskustvima. To je dobra početna pozicija za postupno jačanje samopouzdanje i izgradnju odnosa s kojima ćeš biti zadovoljna. Za dodatnu podršku i stručne smjernice svakako bih ti predložila da se javiš u neko od riječkih savjetovališta ili udruga.
Sretno!
Marina Njegovan, psihologinja
